Kolektivna ćutnja i kolektivna sramota



Beogradski dnevnik POLITIKAu rubrici Pogledi objavio je komentar jednog od svojih najuglednijih urednika i komentatora BOŠKA JAKŠIĆA, sada novinara u penziji. Njegov komentar objavljen je 08. oktobra 2021. godine pod originalnim naslovom ''Ćutanje je zaglušućuje''


     Boško Jakšić

Da li je cilj da se čitava nacija anestezira dok su kovid bolnice na granici kapaciteta, a mesta na respiratorima je sve manje? Da li odgovorni zaista misle da smo ovčice koje čekaju da kovid 19 jednog po jednog izvlači iz tora u koji se pretvara Srbija? Ili su umislili da je nerazumni strah od vlasti jači od razumnog straha od pandemije?

Gospodo, potpuno ste zaboravili da je vaša prva dužnost i obaveza da zaštitite zdravlje naroda, a tek potom dolaze auto-putevi, bolnice, novi pogoni, svađe sa susedima, „migovi” uz granicu sa Kosovom, pregovori sa opozicijom, navijanje za Zvezdu ili Partizan. Da li ste se zaista toliko otuđili da ne razmišljate kako javnost reaguje?

Zdravstvo je na izdisaju. Krizni štab se poslednji put sastao 11. septembra. Nekada se to radilo na dnevnoj osnovi. Danas nema žurbe: beleži se najveći broj zaraženih i umrlih u 24 časa od početka pandemije.

To što štab ne zaseda ne znači da se ne radi. „Rad nisu samo sastanci”, kaže premijerka. Da li to znači da nisu radili dok su onoliko sastančili? Opredelite se.

Kumite da se narod vakciniše, a sami ne poštujete mere elementarne zaštite. Promovišete sebe i svoje stranke i ne odustajete od iznajmljivanja naroda koji dovodite na svakodnevne skupove povodom prigodnih otvaranja. Kružite bez maski između svadbi i ispraćaja u vojsku.

Politički deo Kriznog štaba snosi kolosalnu krivicu. Vođen neobuzdanom ambicijom da po rastu BNP-a u vremenima krize preteknemo druge, dospeli smo do neočekivane liderske pozicije: Srbija je na prvom mestu u Evropi po broju zaraženih na milion stanovnika.

Uveliko ste u predizbornoj kampanji i činite sve da pobedite po starom receptu podele zemlje: štovaoci Kriznog štaba protiv sledbenika „Udruženja protiv kovida”, vakseri protiv antivaksera. Kazniće vas svi oni koji čekaju na bolesničku postelju, operaciju ili lečenje od bolesti koje nije izazvao kovid.

Deo struke se politizovao, pa je država u sprezi sa tim delom medicinara stvorila apsolutno nepoverenje u zdravstveni sistem. Podobni lekari dobijaju ministarske fotelje, činove i stanove, a Srbija dobija bolesnu naciju. Posledice mogu da budu dugoročne.

Medicinski deo štaba obazrivo sada pokušava da se sakrije iza političkog. „Neka opstrukcija postoji”, kaže zaštitno lice štaba, dr Predrag Kon. „Tvrdim da to nije u Kriznom štabu, a imam utisak da se njegov medicinski deo koristi kao moneta za potkusurivanje.”

Kasno je za pravdanje jer su dopustili da budu politizirani. Suviše dugo su štapski lekari služili, aminovali i ćutali. Srozali su prvo kredibilitet, a potom izgubili poštovanje. Isključivi su krivci što je javnost izgubila poverenje u struku, što ima dugoročne posledice. „Prvo je narod digao ruke od njih, a posle su oni sami digli ruke od naroda”, što je sjajno rekla dr Slavica Plavšić.

Takvo ponašanje tragično se manifestuje kroz otpor vakcinaciji. Uzalud i beskorisno ponavljate: Vakcinišite se ako boga znate.  Ne slušaju vas. Za osam meseci tek 40 do 50 odsto punoletnog stanovništva. Kratak je put od samoljublja zbog nabavki vakcina do neuspeha kampanje vakcinacije.

Neko je rekao da su vakcine kao sigurnosni pojas u automobilu. Jeste, ali zaboravljamo da su ljudi masovno počeli da se vezuju tek kada su se naplaćali kazni. Ko se danas kažnjava?

Zašto niste preduzeli mere koje vam Ustav i zakoni dopuštaju? Koliko još treba da ih ode u čitulje da bi uveli kovid propusnice u vreme kada ih dobra polovina sveta koristi da bi stimulisala vakcinaciju? Kaže pokrajinski sekretar za zdravstvo Zoran Gojković: „Kada nekog terate na nešto, a ne zaboravite, Srbi su kulturološki takav narod, kad ga na nešto terate, on namerno neće”. Nemuštiju odbranu zašto to nije učinjeno odavno nisam čuo.

Neka onda država potpiše kapitulaciju pred mentalitetom inadžija. Neka nastavi da brani posetioce utakmica i noćnih klubova dok kovid kosi. Ako se plašite kako će reagovati kladioničari, onda je bolje da se svi povučete na selo i gajite paprike.

Država i institucije moraju da misle na zdravlje i ekonomiju, ali dođe trenutak odluke kada se treba opredeliti šta je prioritet. Tako radi ozbiljna država. Kako će se živetu i zemlji u kojoj će se ljudi lečiti bogojavljenskom vodicom? Ko će da radi?

Propušteno je mnogo vremena od pojave „najsmešnijeg virusa” do danas. Bili smo odlučni da zavedemo vanredno stanje dok je virus bio mnogo manje smrtonosan nego sada.

Predsednik je plašio narod punim grobljima, a ćuti kada svakog dana dobijamo desetine novih humki. Izgleda da je shvatio da je vrag odneo šalu, pa izbegava da se oglasi na ove teme i više ne ponavlja da život mora da ide dalje i da ekonomija mora da juri napred tempom koji će doneti pohvale. Život i ekonomija stotinama novih žrtava više ništa ne znače.

Malo je još opcija. Treba hitno na najmanje četiri nedelje zatvoriti sve objekte koji nisu neophodni, a nakon tri nedelje ponovo proceniti situaciju. Ako ne ide, vlast kao ekskluzivni vlasnik agonije neka uvede obaveznu vakcinaciju zdravstvenih radnika, vojske, policije i zaposlenih u javnim službama da ne bi polako umirali mesecima. Bolje štititi ljudsko pravo na život nego ljudska prava nevakcinisanih.

Ovo kolektivno ćutanje štaba je sramno. Posebno dok se na omiljenim TV kanalima svakog jutra ponavljaju laži koje smiruju samo neobaveštene. Ignorišete katastrofalne događaje u vreme najsmrtonosnijeg talasa pandemije do sada. Nije strašno pogrešiti, posebno oko virusa oko koga svet malo zna, ali treba priznati grešku i smisliti nešto novo, efikasnije. Ne, vlast ćuti.

Gospodo, vi ste akteri tragičnog poigravanja zdravljem nacije i kao takvi ne da ne zaslužujete razumevanje ili sažaljenje, već moralnu ako ne i neku drugu osudu. Srbija je prestala da bude država. Ostao je samo režim.


Napomena redakcije dnevnika Politika

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista