BLOG PRAVNI UGAO                                                                                        
15. juna 2026.                                                                                                                                                                                                           
                                                                                                                                                                                                                                        
                                                                                                                                                 
                                                                                      
Napisao
Luka Jovanović, 
advokat i programski direktor FBD

Zabranjeni grad u Beogradu, Ćacilend
i šta se može preduzeti

Pre nešto više od godinu dana razmatrao sam neka pravna pitanja vezana za nešto što se već duže od godinu dana događa u Pionirskom parku a što kolokvijalno zovemo “Ćacilend.”
Najnoviji incident ispred tog mesta u kojem je  “obezbeđenje Ćacilenda” bez opravdanog razloga nasrnulo na strance koji su se nalazili u njegovoj neposrednoj blizini ponovno aktuelizuje pitanje Ćacilenda - pre svega koliko sve to sa njim još može da traje i šta se u vezi sa tim može preduzeti?

U javnosti se često kao glavna “slaba pravna tačka” Ćacilenda pominje trajanje okupacije Pionirskog parka uz tvrdnje da javna okupljanja ne mogu prema zakonu imati neograničeno trajanje i da se moraju održavati unutar tačno određenog vremena (od šest ujutru do ponoći).

Ovo tumačenje nije održivo budući da član 7. Zakona ne propisuje imperativno “kada” se mogu održavati javna okupljanja već govori o tome kada se ona “po pravilu” mogu održavati.

Ova formulacija je izuzetno značajna jer ukoliko bi vreme održavanja okupljanja bilo strogo utvrđeno zakonom, time ne samo što bi se nesrazmerno ograničila sloboda okupljanja garantovana Ustavom Srbije, već bi i spontana javna okupljanja bila potpuno obesmišljena kao zakonska kategorija jer povod za njih – koji često može da bude nepredvidljiv i neizvestan – nekada može i da nastane “mimo radnog vremena.”

Primera radi, ukoliko bi, recimo, policija neposredno pred ponoć privela učesnika nekog okupljanja (potencijalno uz prekomernu primenu sile) shodno školi mišljenja koja tvrdi da se javna okupljanja mogu održavati samo od šest ujutru do ponoći, građani koji su protestvovali zajedno sa tim licem ne bi mogli da se okupe ispred policijske stanice da mu pruže svoju podršku i izraze svoje negodovanje u jedan ujutru iako se događaj zbog kojeg spontano protestuju dogodio pre jedva sat vremena!

Ipak, čak i bez te slamke ima dovoljno pravnih argumenata protiv “skupa” u Ćacilendu budući da ono  – prema tumačenju samog zakona – uopšte i nije javni skup!

Podsetimo se: da bi se neki skup smatrao javnim on mora biti održavan na prostoru koji je bez bilo kakvih uslova ili pod istim uslovima dostupan individualno neodređenom broju lica.
Notorna je činjenica da skup u Pionirskom parku ne ispunjava ovaj uslov. Obruč metalnih ograda koji je postavljen oko “Ćacilenda” kao i kontrolni punktovi koji su postavljeni na mestima sa kojih se može pristupiti parku kao nekakvom zabranjenom gradu nisu tu kako bi omogućili pristup okupljanju u parku već da bi ga ograničili.

Pored toga, brojni incidenti koji su se događali u okolini Pionirskog parka, a u koje su direktno bili umešani učesnici skupa u Ćacilendu, već su dali dovoljno povoda policiji da – zbog ugrožavanja bezbednosti ljudi i imovine i narušavanja javnog reda i mira – naloži prekidanje okupljanja u Ćacilendu bez obzira što je skup bio “uredno prijavljen”!

Dalje, iz same činjenice da je skup “uredno prijavljen” proizilaze određene posledice na planu odgovornosti kako samog organizatora okupljanja (lica koje je skup prijavilo) tako i policije kojoj je okupljanje prijavljeno.

Prema zakonu lice koje je prijavilo javno okupljanje dužno je da poštuje niz obaveza koje se, pored drugih stvari, odnose na “sprečavanje nedoličnog ponašanja učesnika skupa tokom okupljanja” kao i na “vođenje i nadzor okupljanja” koje je prijavio – pri čemu nepoštovanje ovih obaveza od strane organizatora sa sobom nosi značajne novčane kazne.

Pored ove prekršajne odgovornosti organizatora i sama policija odgovorna je za štetu koja nastane usled njenog propuštanja da zaštiti bezbednost ljudi i imovine tokom održavanja bilo kojeg – posebno prijavljenog! – javnog okupljanja.

Kako “okupacija” Pionirskog parka bude nastavila da traje, događaji koji će davati povoda za utvrđivanje odgovornosti kako formalnog organizatora okupljanja tako i same policije bivaće sve brojniji, a ni do sada ih nije bilo malo!

Ipak, ma koliko novih prilika i povoda za utvrđivanje te odgovornosti formalnog organizatora okupacije Pionirskog parka i policije koja u toj okupaciji saučestvuje, jasno je da je Pravi Organizator “Ćacilenda” (ne mislim na Miloša Pavlovića!) spreman da “vodi i organizuje” tu okupaciju dokle god ne bude nikome morao politički da polaže račune za nju.

Ti računi će, pre ili kasnije, biti svođeni, a sa njima će biti utvrđena i odgovornost onih koji su “na terenu” tu okupaciju vodili i organizovali. Politička i svaka druga.

 

 

Predlažemo da razmislite o vašoj podršci
Forumu za bezbednost i demokratiju.
Možete nas podržati na sledeće način
DONIRAJTE ODMAH
ili na