Kriza u Srbiji i EU
Pominjanje posredovanja EU bilo je prirodan izbor za zemlju koja, i dalje, ističe svoje strateško opredjeljenje za članstvo u EU - uprkos događajima koji to opredjeljenje svakodnevno osporavaju. Posrednike ili medijatore, poput Moskve ili SPC, koji to ,,strateško opredjeljenje‘‘ kontinuirano opstruišu, isključujem - rekao je za crnogorski dnevnik POBJEDA predsednik FBD MILAN JOVANOVIĆ.
Pitanja za mu je postavila VIOLETA CVEJIĆ,
a intevrju je u štampanom i na website-u dnevnika objavljen 25. avgusta 2025. godine pod naslovom
>Proruske grupe u Srbiji kontrolišu Vučića<
Milan Jovanović
POBJEDA: Ambasador Rusije u Beogradu Bocan-Harčenko je, iz čista mira, za ruske medije naveo: ,,EU nije daleko od organizovanja protesta u Srbiji i Briselu odgovara nestabilnost u Srbiji“. Istina je obrnuta. Kontroliše li Vučić grupe u Srbiji koje otvoreno rade za Rusiju?
JOVANOVIĆ: Nijeste dobro završili ovo pitanje, pitanje je koliko u stvari proruske grupe u Srbiji kontrolišu samog Vučića? I u kojoj mjeri Vučić svoje političke odluke mora da podešava vodeći računa o snazi tih grupa u Srbiji, koliko je njom ograničen, dokle taj uticaj doseže, gdje je i u koje je sve državne strukture penetrirao. Na stranu to koliko je sam Vučić tome doprinio. Ovo izričem na način kako i te grupe, koje u ovoj krizi optužuju Zapad, govore o penetraciji ,,zapadnog zla‘‘ koju svuda vide.
Reći ću to i ovako - 1948. nije bilo EU da bi se Tito mogao Kominterni i staljinizmu suprotstaviti drugačije nego kako je to činio. U ovom vijeku proevropskoj Srbiji međutim stajali su i još stoje na raspolaganju brojni drugi alati da se odupire evidentnom trudu Moskve, koja bi da zaustavi, usporava i meritorno nadzire integraciju Srbije u EU. Potrebni su svakako bili politička hrabrost i odlučnost da se ti EU-alati primjenjuju.
Odnosi u trouglu (Vučič - Rusija - proruske grupe za pritisak) tokom cijelog perioda Vučićeve vladavine bili su kompleksni i delikatni.
Tekuća kriza u Srbiji u velikoj mjeri je na štetu Vučića, ali i uz njegove zasluge za to, poremetila je balans i stanje kojim je on dosad nastojao da minimalizuje ili ograniči uticaj Rusije. Time je otvoren nov prostor za Rusiju, pa ambasador Harčenko, koji nikada ništa nije radio iz čista mira, sada može da nudi nove ,,dobre usluge“ Rusije, kojima bi ona kao da Vučiću pomogne da izađe iz krize. Bojim se da se u ponudi takve ,,pomoći‘‘ nalazi i želja da Vučić iz svega izađe kao njihov ,,klijent‘‘ koji javno i svjesno pristaje da se odriče bilo kakvih iluzija o sopstvenoj moći i značaju i koji bi, poput Milorada Dodika, u sopstvenoj zemlji bio eksponent političke volje Moskve.
POBJEDA: FDB je ocijenio da je izlazak Srbije iz krize moguć samo uz posredovanje EU, a ona djeluje nezainteresovano. Čime EU može da utiče na vlast u Srbiji da sjedne za pregovarački sto sa predstavnicima pobunjenog društva? Zašto Vučić neće da raspiše izbore kada stalno govori da ima ogroman broj pristalica?
JOVANOVIĆ: FBD je već duže upozoravao da društvena kriza u Srbiji klizi ka situaciji u kojoj će njenim protagonistima biti sve teže da je politički kontrolišu. Sada smo u toj fazi, pri čemu ne znamo kako će se ovo završiti, demokratskim ishodom ili državnim autoritarizmom i diktaturom. U tom smislu, pominjanje posredovanja EU bilo je prirodan izbor za zemlju koja, i dalje, ističe svoje strateško opredeljenje za članstvo u EU - uprkos događajima koji to opredjeljenje svakodnevno osporavaju. Posrednike ili medijatore, poput Moskve ili SPC, koji to ,,strateško opredeljenje‘‘ kontinuirano opstruišu, isključujem.
Kako će i da li će EU to postići u situaciji u kojoj se hitnost i rok za njeno uspješno posredovanje možda sada mjere još samo danima? Nadati se da hoće, koristeći i vlastito iskustvo i naučene lekcije iz prošlosti, iz Ukrajine ili Gruzije.
U sadašnjoj srpskoj krizi EU mora izbjeći situaciji oklijevanje ili da se zbog svojih neadekvatnih odgovora ili komotne diplomatije i znane birokratske ekvidistance udaljava od građana, a pri čemu će s ruske strane, koja je u Srbiji na mnogobrojne načine proaktivnija od EU, bivati i dalje politički dehumanizovana i marginalizovana više nego što joj se to događalo dosad.
Postoje svakako i drugi, manje poželjni, ali ne i neefikasni načini. Brisel je 10. maja 1999. godine objavio dugu listu osoba bliskih režimu, koje svojim aktivnostima podržavaju Slobodana Miloševića i proglasio ih personama non grata u Uniji. Već idućeg mjeseca uslijedio je Kumanovski sporazum. A može se sjetiti i brzine povlačenja EU-firmi i kapitala iz Rusije nakon što je ona izvršila agresiju na Ukrajinu 2022. Tadašnja odlučnost i brzina EU strane bile su impresivne.
Pitanje je na koliku podršku sada može Vučić da računa, jer je raspisivao izbore samo onda kad je bio siguran da će pobijediti i kada je prethodno pobjede obezbijedio sistematičnom eliminacijom svih potencijalnih pretendenata i rivala uz preuzimanje apsolutne kontrole nad preostalim dijelom medijskog prostora. U ovoj situaciji teško je zamisliti bilo kakve izbore kao smislen i demokratski politički proces. Sad se to čini još težim poslije devet mjeseci nezadovoljstva i konfrontacija iz kojih Srbija još nije izašla. Kolika i kakva će sanacija novonastale situacije biti potrebna, teško je reći. I tu bi EU najviše mogla da pomogne. Više od umrtvljenog OSCE-a čiji su kapaciteti za uticaj mnogo manji.
POBJEDA: Više zvaničnika EU napisalo je ,,pažljivo posmatramo situaciju“ u vezi sa Srbijom. Što to znači ako je predsjednica parlamenta Ana Brnabić nakon toga rekla ,,Srbija ne želi u EU koju predstavlja Picula“ (specijalni izvjestilac EP za Srbiju)?
JOVANOVIĆ: Bilo bi dobro da su predstavnici Kvinte i ambasador Bekerat (čiji diplomatski curiculim nagovještava da je riječ o ekspertu za situacije u kojoj se danas nalazi Srbija i zbog kog je kod protivnika članstva Srbije u EU dočekan mrgodnim pogledima) ,,razgovore o situaciji‘‘ javno poveli i prije nego što su došli u Narodnu skupštinu Srbije na poziv njene predsjednice Ane Brnabić. Kao i da se u reakcijama EU vidi jasnije nijansiranje odgovornosti državnih i nedržavnih aktera za tok događaja i eskalaciju krize. Moguće je da evropski zvaničnici to jasno vide i da o tome sa predsjednikom Vučićem i drugim Vladinim dužnosnicima drugačije razgovaraju, mimo kamera i saopštenja za javnost.
Javna obraćanja Brnabić su poseban fenomen. Od prvih dana njene karijere i onog izvinjavanja ruskom ambasadoru Čepurinu, a pogotovo sada glede onih pitanja oko kojih se više oglašava kao partijski agitator koji nastoji da se istakne kao glavni tumač Vučićeve politike, a za koja zapravo primarno po svojoj sadašnjoj funkciji nije nadležna, niti je predsjednica Vlade, dok sam premijer Macut o tako škakljivim temama uglavnom ćuti.
Žestina uzvraćanja Brnabić Marti Kos i drugim zvaničnicima iz EU često je čak na ivici učtivosti ili pristojnosti. ,,Piculin slučaj‘‘ i njene otpravke, žaoke koje upućuje izvjestiocu EP prikazuju je kao jednog od čelnika one struje Vučićevog političkog establišmenta, koja bi, dok brani suverenističku ideologiju suprotstavljanja EU, u kojoj ne vidi pravo građanskog suverenizma, da podesi EU prema svojim političkim viđenjima i potrebama i govori o vraćanju na izvorna podešavanja EU, misleći samo na slobodu protoka robe i kapitala, ali bez EU vrijednosti i briselske vlade.
U takvoj situaciji i EU zvaničnici na srpskom terenu moraće da ,,povećaju ulog“, da igraju s jačim kartama - ako zaista žele da ovdje ,,ostanu u igri“ kao faktor koji još može da utiče na ishod krize u Srbiji.
POBJEDA: Ima li Vučić izlaz iz ove situacije ili je jedino rješenje destabilizacija regiona: Crne Gore (posljednji primjer je dizanje spomenika četniku Đurišiću) i BiH - njenog entiteta Republike Srpske, odnosno ponašanje Milorada Dodika?
JOVANOVIĆ: Vučić se ne može više u Srbiji vratiti na status quo koji je vladao do 1. novembra 2024. Nije ista ni Srbija u kojoj je sada u toku bitka za kontrolu narativa o izlasku iz krize, a u kojoj su građani samosvjesniji vlastite moći uprkos medijskoj dominaciji vlasti, koja je sve češće kontraproduktivna. Ni SNS više nije isti, ali on o tome još ćuti. Evidentno nije ni Vučić. Nema ni magičnog rješenja. Mukotrpnog će svakako biti. Ono što predsjedniku Vučiću preostaje jeste da vidi na koliku štetu i rizike je spreman prije nego što bude prinuđen da učestvuje (ili makar da trpi) u novom ,,miješanju špila“ nakon kojeg će imati slabiju ruku iz prostog razloga što više neće biti u poziciji da sam sebi dijeli karte.
Molimo vas da razmislite o vašoj podršci
Forumu za bezbednost i demokratiju.
Možete nas podržati na sledeće načine
