Kosovo i kriza institucija
photo courtesy TV N1info.hr
AUGUSTIN PALOKAJ kolumnista prištinskog dnevnika KOHA, napisao je da otkad je u Prištini proglašena nezavisnost nikad nije bilo većeg nezadovoljstva građana Kosova političkim strukturama.U komentaru o aktuelnoj političkoj krizi on ističe kako tamošnje političke stranke moraju biti svesne da su do krajnjih granica iritirale društvo i da se moraju pronaći rešenja za brzi izlazak iz krize.
KOHA je njegov komentar objavio 16. juna 2025. pod originalnim naslovom
>Dobro si, pa šta sad?<
Svaki put kada putujem na Kosovo, imam priliku razgovarati s mnogim putnicima, kako iz dijaspore, tako i s Kosova. Od proglašenja nezavisnosti, Kosovare su uglavnom zanimale olakšice putovanja, a zatim i liberalizacija viznog režima. Od kada je došlo do liberalizacije, zanimaju ih druge teme, dok ih obično kosovski političari ocjenjuju prema subjektivnim kriterijima. Kritikuju one koje ne podržavaju, dok opravdavaju one za koje glasaju. Prošle sedmice mi se prvi put dogodilo da su svi s kojima sam razgovarao, od briselskog aerodroma, aviona, do zaposlenih na prištinskom aerodromu, bili razočarani svim političarima, bez razlike i nisu branili nijednog od njih kao što se to dešavalo ranije. Maraton Skupštine Kosova gdje se sastaju s ciljem da se ne stvaraju institucije na osnovu izbora iritirao je građane, kako kod kuće tako i u dijaspori. Neki idu toliko daleko da kažu da žale što su potrošili vrijeme, a vjerujem i novac, na glasanje i da to više neće učiniti. Drugi se naivno nadaju da će "međunarodne strane doći i saslušati ih i popraviti naše institucije", kao što se dešavalo u prošlosti.
Moguće je da lideri političkih stranaka ne osjećaju ovo razočarenje građana. Jer mogu primati izvještaje „iz baze“ od stranačkih militanata i mogu im reći da „baza misli da bismo trebali biti dosljedni u svom principijelnom stavu“! Ali to nije stvarnost.
Insistiranje političkih stranaka na Kosovu na principima, vjerujući da su u pravu, već je stvorilo institucionalnu krizu, što je u ovom trenutku štetno. Nikada od rata nije bilo većeg nezadovoljstva građana političkim strukturama. Političke stranke moraju biti svjesne da su do krajnjih granica iritirale društvo i pronaći rješenja za brz izlazak iz krize.
Kada slušate izjave predstavnika političkih stranaka, stiče se utisak da je argument svake stranke logičan i da bi mogao biti istinit. Relativni pobjednik izbora, Samoopredjeljenje (Vetëvendosje), je u pravu kada kaže da je samo njemu dato pravo da predloži predsjednika Skupštine, i to je i učinila. Ali i opozicija je u pravu kada kaže da nije obavezna da glasa za prijedlog pobjednika. Zatim je VV u pravu kada kaže da će u tom slučaju postupiti po principu reciprociteta i neće glasati za kandidate opozicije za potpredsjednike. A onda je u pravu i kada kaže da ne može nametati drugim strankama koga će predložiti. I u pravu je kada kaže da "neće odustati od svojih principa".
Bravo, u pravu si! Ali šta sad? Koje je rješenje ako svi insistiraju na onome što smatraju principijelnim stavom.
Brojne taktike koje političke stranke koriste mogu se razumjeti, posebno imajući u vidu lokalne izbore koji se održavaju na jesen, a ti izbori su veoma važni za političke stranke. Jer, priznali oni to ili ne, na Kosovu, kao i u drugim zemljama u regionu, političke stranke imaju i klijente, ne samo birače. I oni se moraju održati. Lakše ih je održati kada vlast, bilo u centru ili na lokalnom nivou, ima vlast ili dio vlasti.
Ponašanje političara ostavlja utisak da im se ne žuri. To je neodgovorno, posebno neodgovorno kada se uporedi sa razvijenim zemljama, gdje kašnjenja u formiranju vlade često traju i po nekoliko mjeseci. Belgija, na primjer, drži svjetski rekord u trajanju procesa formiranja vlade nakon izbora, ostavljajući zemlju sa vladom na vlasti 589 dana. Kosovo nema taj luksuz, jer nije zemlja u kojoj je javna uprava depolitizovana, gdje je energetsko tržište potpuno regulisano bez političkog uplitanja i gdje građani, osim kao kuriozitet, ne osjećaju odsustvo nove vlade na svojoj koži.
Kada smo već u Belgiji, treba spomenuti i negativne primjere. Na primjer, Brisel kao regionalna jedinica u Belgijskoj federaciji još uvijek nije uspio stvoriti regionalnu vladu ni nakon što je prošla godina od održavanja izbora. U Belgiji su regionalni izbori održani zajedno s nacionalnim i evropskim izborima 9. juna prošle godine. I Brisel već trpi posljedice. Decentralizacija Brisela na 19 opština, u nekim policijskim oblastima, nedostatak koordinacije na regionalnom nivou, učinili su ovu prijestolnicu Evrope zaista nesigurnim mjestom. Brisel je grad u kojem se policija ne bori uspješno s trgovcima drogom i organiziranim kriminalom, gdje su ubistva i pucnjave gotovo svakodnevne pojave. I gdje policija nije ni načisto koja je oblast odgovorna i od kojeg gradonačelnika policija treba primati naređenja. Zbog političkih neslaganja, Brisel i njegovi građani pate i postali su izuzetno frustrirani.
Kosovo, ako se ne postigne rješenje s ovim sastavom Skupštine i ako se novi izbori održe na jesen, moglo bi ostati bez vlade do proljeća 2026. Jer nakon izbora slijedi brojanje glasova, zatim žalbe i peticije, pa konstituiranje Skupštine i onda stvaranje nove vlade. I može se dogoditi da rezultat izbora neće biti mnogo drugačiji od onog u februaru. Kosovo nema vremena da toliko čeka. Političko rješenje se mora postići kompromisom, jer je u politici kompromis sastavni dio igre, a ne nešto loše.
Molimo vas da razmislite o vašoj podršci
Forumu za bezbednost i demokratiju.
Možete nas podržati na sledeće načine
