Ocrnjivanje makedonske obojene revolucije
Ovdašnjem medijskom zastrašivanju publikuma pogrdama tzv. obojenih revolucija
ovih dana pridruženo je i isticanje ''makedonskog primera''!
Ali bez tamošnje tzv. obojene revolucije 2016.
- koja je u stvari bila građanski bunt protiv korupcije i policijske presije pod uticajem jedne partije -
ne bi bilo ni dana[nje S. Makedonije, ni Prespanskog sporazuma, ni članstva S.Makedonije u NATO, ni otvorenih mogućnosti za nastavak njene integracije u EU
koju sada u Makedoniji koče iste političke partije koje su tada i potisnute s vlasti.
Kako se poništvaju dometi demokratizacije Makedonije ovde piše poznati makedonski novinar EROL RIAZOV, stalni kolumnist makedonskog portala NEZAVISEN i nemačkog DW.
Njegov teskt objavljen je na oba portala 19.11.2024. pod originalnim naslovom
>Mickovizam je nova era režima<
Erol Riazov
Najveći uspjeh premijera Hristijana Mickoskog i vlade VMRO-DPMNE u proteklih pet meseci, nakon velike izborne pobede i osvajanja apsolutne vlasti, jeste uspostavljanje režima.
Makedonija duboko ulazi u novu eru rušenja već nekoliko teško stečenih demokratskih dobitaka od nezavisnosti zemlje do danas. "Gruevizam" je vrlo brzo izašao na videlo u novom ruhu sa dobrim izgledima da prevaziđe strahovladu Nikole Gruevskog.
Skriveno iza primitivnog populizma u navodnoj odbrani nacionalnih interesa, makedonsko društvo se razbija u jednopartijskom diktatu gorem od vremena "jednoglasnosti". Otkad znam za sebe, ovakvog ludila u Makedoniji nije bilo zadnjih 50 godina.
Odmah po preuzimanju vlasti počela je potpuna partijaizacija države. Kadrovski "genocid" je sproveden u gotovo svim javnim institucijama sistema i državnim preduzećima. Devalvacija društveno-ekonomskog poretka države je već u prilično poodmakloj fazi. Podjela izvršne, zakonodavne i sudske vlasti postoji samo na papiru. Sve je u rukama vlade i premijera Mickoskog koji slijedi upute autoritarnih desničarskih lidera. Radi se na uništavanju opozicije koja je žestoko satanizovana, iako to ne predstavlja nikakvu prepreku za donošenje odluka i promjena koje su u predizbornoj kampanji obećavali pobjednici.
Perfidni pritisak je tipičan za Vmrovskog. Prvo, privatno, poziva na ostavke, ako se to ne dogodi, ide na kompromis, javne prijetnje, insinuacije i stigmatizaciju.
Pored preduzeća i fondova koji nisu u nadležnosti Vlade, snažnom udaru je izložen i čitav pravosudni sistem, od najnižih instanci do Vrhovnog suda i do ustavnih sudija, tužilaštava, žalbenih sudova, policije. , vojska, obavještajne službe, diplomatija, zdravstvo, obrazovanje, institucije iz oblasti kulture, uprave, sporta...
Kadrovske promjene se vrše brutalno kao da je ratni plen. Ne menjaju se samo uobičajene visoke funkcionerske pozicije koje pripadaju pobednicima izbora, već se vmrovizacijom zalazi mnogo dublje i šire do razmera najnižih ešalona u institucijama i javnoj upravi i ucenama na lokalnom nivou u nekoliko opština koje nisu pod kapom VMRO-DPMNE. Uz to, strah je procvjetao suncokrete na pragu zime uspostavljajući apsolutnu vlast u svim sferama.
U Makedoniji ne postoji zakonska zaštita, niti precizna definicija o tome koji se funkcioneri mijenjaju nakon izbora. U demokratskim društvima, pored parlamenta, vlade, predsjednika države, vladinih kabineta, ministara, njihovih zamjenika i pomoćnika ministara, malog dijela više administracije, precizno je određeno ko pakira kofere i vraćaju se na svoje prethodno radno mjesto. Niko ne mijenja dugogodišnje provjerene kadrove koji profesionalno obavljaju svoje radne obaveze. Osigurava stabilnost sistema.
Mickoski se tu nije zaustavio. Ovo nije dovoljno za autoritarni sistem koji je već uspostavljen promenom preko hiljadu ljudi.
Posljednji udarac je na akcionarska društva, čak i na potpuno privatna preduzeća koja prema očekivanjima Vlade nisu "kooperativna". Ne mogu da dobiju ni pare iz državnog budžeta, odnosno angažman od države, niti tender bez obzira da li ispunjavaju uslove.
Neviđeni pritisak na banke
Ovih dana suočeni smo sa neviđenim pritiskom na banke - državu da reguliše njihovo poslovanje i uslove za odobravanje kredita, iako to nije u njenoj nadležnosti. Premijer Mickoski ne silazi sa ekrana i sa društvenih mreža dijeleći populističke lekcije da očekuje da društveno odgovorne banke učine, kako kaže, da preuzmu i podijele odgovornost za stotine miliona eura kredita iz Mađarske. Rijetki su slučajevi da stručnjaci i mediji upozoravaju na štetu od ovakvog upada u banke.
Zanimljivo je istup u javnosti bivšeg ministra finansija Nikole Popovskog, koji je istupio sa hrabrim i odlučnim stavom da se radi o opasnom presedanu. Popovski je javno rekao u televizijskom intervjuu: „Iz onoga što se dešava i što smo videli u poslednjih 7-8 dana, mislim da smo svedoci neviđenog političkog pritiska na banke u Makedoniji da prilagode svoje tržišno poslovanje zahtevima politike, vlade. Regulacija poslovanja banaka nije u nadležnosti Vlade, a trenutna dešavanja su eklatantan primjer zašto ih ne bi trebalo biti...
Nema jeftinog kredita. Ne radi se o kamatama, nego o milijardama koje se povlače. Moraće da se vrati, plus kamate. Pitanje je odakle ćemo povratiti tu milijardu? Je li bilo jeftino? Čak i da vam daju besplatno, 250 miliona ide opštinama. Slušate li ove vladine konferencije koje emituju opštine koje licitiraju za tih 250 miliona preko svojih projekata, zašto ih troše? „Popraviće krovove za trotoare, megaparkove, kanalizacione cevi“, kaže Popovski.
Ako se prisjetimo prethodnih vanrednih parlamentarnih izbora za vrijeme vladavine Nikole Gruevskog, kada je svakoj predizbornoj kampanji prethodio kredit od 250 miliona eura, stvari će postati jasnije. Razlika je u tome što su to bili krediti finansijskih institucija, ali bez političkog pritiska na banke. Od tada je zaduživanje postalo uspjeh za vlade i udar na standard građana koji će vraćati korumpirane predizborne kredite. Ali ovoga puta sva zakonska ograničenja su prekoračena. Klasična zloupotreba sa pozicije moći.
Ko opstruira pregovore sa EU?
Još jedna zabluda koju danonoćno lansiraju Vlada i premijer Mickoski i stranački vrh VMRO-DPMNE kako bi obmanuli javnost. To su pregovori i članstvo Makedonije u EU.
U domaćoj javnosti stiče se utisak da se državni interesi brane hrabro i dostojanstveno. A
U suštini, radi se o namjernom odlaganju ulaska na otvorena vrata za nastavak pregovora sa EU. Jedini preduslov za to su ustavni amandmani. Ni Bugarska ni EU, ni opozicija i domaći "izdajnici" ne stoje na putu da se to postigne. Najveći i jedini problem je što proizilazi iz nastavka pregovora sa EU. Jasno rečeno, to je sprovođenje reformi.
U Makedoniji postoji snažan otpor centara moći sprovođenju ozbiljnih i teških reformi, iako se stalno govori da smo spremni i da smo u poodmakloj fazi. To je razlog zašto se premijerove izjave o domaćim potrebama razlikuju od onoga što govori evropskim političarima. Kod kuće govori o dvosmjernim ulicama u odnosima sa EU i susjedima i o dostojanstvenom otporu pritiscima. Prema onome što se već jasno vidi iz njegovih sastanaka sa evropskim političarima, premijer Mickoski je suočen sa jasnim i odlučnim zajedničkim stavom EU: Niko vas ne sprečava da nastavite pregovore i sprovedete reforme za koje ćete dobiti naše finansijske i stručna pomoć. Sprovedene reforme su najjača pozicija i garancija za članstvo u EU. Toliko i ništa više.
Taj konsenzus za ispunjavanje uslova za članstvo u EU u Makedoniji je postignut, naravno ako mu se pridruže VMRO DPMNE i njegovi koalicioni partneri u podjeli vlasti, koji samo deklarativno izjavljuju da je najvažniji državni interes članstvo u EU. Ali u prvih pet mjeseci nije ni prstom mrdnuo u tom pravcu. Naprotiv, pogoršali su odnose i sa susjedima i sa EU, a što je najgore, i unutar zemlje. Aktivnosti na oduzimanju stečenih prava najveća su opasnost sa kojom će se Makedonija suočiti u bliskoj budućnosti. Raspad Jugoslavije počeo je oduzimanjem stečenih demokratskih prava.
* layout i bold FBD
Molimo vas da razmislite o vašoj novčanoj pomoći
Forumu za bezbednost i demokratiju.
