Jedino rešenje: Kapitulacija Rusije 


LEONID GOZMAN, ruski političar i svetski poznat psiholog napisao je za NOVU GAZETU svoje viđenje izlaska iz situacije u kojoj se nalaze današnja Rusija i svet.
Po njemu jedino rešenje je potpuna kapitulacija Rusije.
Članak je objavljen 10. decembra 2022. pod originalnim naslovom Kapitulacija Rusije kao njen spas 


    Leonid Gozman

Rat koji je pokrenuo Vladimir Putin nema racionalne i ostvarive ciljeve. Nije da Ukrajina da ne uđe u NATO - o tome ne odlučuje rat. Nije zbog činjenice da bi se u Donbasu moglo govoriti ruski - to je ionako bilo moguće. Nije  da bi se uništile biolaboratorije koje proizvode viruse koji ruske žene čine nerotkinjama - takve laboratorije nisu ni postojale. Rat se vodi da bi se  uništila Ukrajina - kao država, kao kultura, kao nacija.
Putin ne voli Ukrajinu - desila mu se, ali nije krio svoje ciljeve - više puta je izjavljivao da su Rusi i Ukrajinci jedan narod i da govore jedan jezik, i da je sam Lenjin izmislio Ukrajinu. To znači da u, po njegovom mišljenju, pravedno uređenom svetu ne bi trebalo da bude  Ukrajine. Za to se vodi rat.

Postoje brojni razlozi za verovanje da je uništenje Ukrajine samo međucilj.
Posle čega bi moralo doći do rata za potčinjavanje celokupne zapadne (evropske, hrišćanske) civilizacije Putinu, uopšte. Malo je verovatno da on planira da Rusiji pripoji Francusku ili Španiju, mislim da njegovi planovi na Zapadu ne izlaze izvan granica zemalja bivšeg Varšavskog pakta i, možda, "povratka" Finske. Ali i Evropa i Amerika bi trebalo da znaju svoje mesto - da dišu plitko kao i svu drugi!

Dakle: Ovaj rat se ne može završiti, kao većina ratova u istoriji, postizanjem sporazuma, kompromisom između zaraćenih strana.

Ukrajina ne može pristati na zahtev za vlastitim nestankom. Zemlje bivšeg SSSR-a i njegovi sateliti - s povratkom na kolonijalni status ili da budu vazali (Moskve). Zapadna Evropa i SAD nikada neće priznati pravo Rusiji da kontroliše planetu.

Nakon ovog rata do mira se može doći samo ako se on završi potpunim vojnim i političkim porazom Putinove Rusije i demontažom postojećeg režima, prestankom postojanja Putinove države (NE Rusije, već upravo SADAŠNJE ruske države, neprijateljske i prema ceolom svetu i samoj Rusiji)!
Svaki drugi ishod, ma kako se uobličio, biće samo privremeno primirje, nakon kojeg će režim Vladimira Putina, skupivši snagu, krenuti u novi napad.
Čak i kada Ukrajina oslobodi sve svoje teritorije - a pre ili kasnije će se to dogoditi, jer čitav tok rata pokazuje da Putinova Rusija ne može pobediti na bojnom polju - nema sporazuma i obaveza, ako su potpisani sa Putinom kao legitimnim vođom zemlje, odnosno, ako mu priznaju pravo postojanja njegove države , neće je čuvati od nove agresije Rusije.

U tom kontekstu, ideje koje se periodično čuju na Zapadu da je nakon oslobođenja ukrajinske teritorije, u celini ili čak delimično, potrebno započeti pregovore s Putinom, plaše  zbog potcenjivanja egzistencijalne opasnosti koja dolazi od naše zemlje danas za ceo svet.

Odnosno, kao i na kraju Drugog svetskog rata, pregovori su mogući i neophodni - ali o predaji. I, baš kao tada, oličenje režima neće moći to da potpiše, čak i da hoće - previše je na njemu krvi, preduga je istorija laži iza njega. Tada je predaju potpisao feldmaršal Keitel.

Ko može postati ruski Keitel? Verujem  bilo ko od sadašnjih približnih vođa, i za to nije potrebna okupacija - Njemačka je 1918. potpisala sve što je rečeno, iako ni jedan neprijateljski vojnik nije kročio na njenu teritoriju. Putinovi saradnici će to učiniti kada im bude potpuno jasno da je rat potpuno izgubljen, da će se front iz dana u dan urušavati (ili se već urušio), da su resursi nestali, a ekonomija ubrzano ide prema dnu od g. Oni će to učiniti ne da bi zaustavili krvoproliće ili spasili zemlju od haosa i gladi - već zbog sebe. Uostalom, nije ih briga ni za Ukrajinu, niti za Rusiju. Oni brinu samo za sebe. Svakome od njih treba jedino - oprost Zapada, kako bi tamo iskoristili svoje milijarde, u sferi bezduhovnosti i rusofobije. Inače, zašto bi? I čemu ima je služio ceo život?

Rat nisu rado dočekali, iako bi, da je Putin pobedio, nastavili da mu verno služe. Ali ne žele da izgubi. Naravno, treba skupiti hrabrost, treba shvatiti da je još opasnije zadržati lojalnost nego je povući.
Nadam se da je kasting za ulogu Kajtela već najavljen i da su ključne ličnosti iz Putinovog okruženja već dobile ili će dobiti odgovarajuće signale sa Zapada.

Da bi nakon rata došao mir, a ne primirje, konačni mirovni ugovor treba potpisati ne između Ukrajine i Rusije, već između Rusije, s jedne strane, i Ukrajine i NATO-a, s druge strane. Putin, s druge strane, kaže da je u ratu sa NATO-om - a to je redak slučaj kada govori istinu.

Ugovor bi trebalo da uključi ​​ne samo konsolidaciju teritorijalnog integriteta Ukrajine i garancije njene sigurnosti, već i povlačenje ruskih trupa sa okupiranih teritorija Gruzije i Moldavije i njihovo povlačenje iz Belorusije.
Mora uključivati ​​obavezu plaćanja reparacija i izručenja svih ratnih zločinaca.
I što je najvažnije – demilitarizaciju Rusije i oduzimanje njenog nuklearnog arsenala - da ga nije bilo , Putin ne bi ni započeo ovu avanturu – ili međunarodnu kontrolu nad ruskim nuklearnim oružjem. Ako nakon toga usledi nešto poput Marshallovog plana - pomoć, također pod međunarodnom kontrolom, naravno, u obnovi svega što su vlasti u privredi, politici i društvenoj sferi uništile za dvadeset godina, to će na kraju kod stanovništva biti prihvaćeno.

Poraz je često koristan - posle poraza na Krimu sredinom devetnaestog veka - ponovo Krim! - Robovi su oslobođeni u Rusiji. A kapitulacija sadašnjeg režima je u interesu Rusije i njenog naroda.
Sadašnja država uništava ne samo Ukrajinu - ona uništava (već je uništila!) i Rusiju!
Ako još potraje, nikada se nećemo izvući iz užasa u koji smo dovedeni, bićemo osuđeni na siromaštvo, mračnjaštvo i arhaizam, u našim školama će pričati da je Zemlja ravna i da stoji na tri stuba, dodaćemo se spisku zemalja i kultura koje su nekada bile pa zauvek nestale.
Naravno, nešto će se desiti na našoj teritoriji, ali to više neće imati veze sa nama, čak ni sa najboljim što smo imali.

A kapitulacija i demontaža režima nam daju šansu. Veoma malu, ovo morate razumeti. Ali ipak šansu koju možemo pokušati da iskoristitimo.

*radni prevod i bold  FBD