BLOG PRAVNI UGAO
25. novembra 2025.
Napisao
Luka Jovanović, advokat i programski direktor FBD
Šta očekivati od suđenja novosadskim aktivistima?
Ove nedelje u Novom Sadu trebalo je da počne suđenje studentskim aktivistima i aktivistima grupe Stav i Pokreta slobodnih građana (PSG) zbog pripremanja dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije. Iako je sledeće poglavlje ove drame odloženo za početak sledeće godine, već sada može se govoriti o značaju tog postupka i posledicama koje bi on mogao da ima po ustavna prava koja je država dužna da garantuje – pre svega pravo na slobodu udruživanja i nepovredivost stana.
Meru (ne)poštovanja ovih prava u Srbiji najbolje oslikava upravo krunski dokaz optužbe na predstojećem suđenju. Reč je o tajno snimanim razgovorima okrivljenih koji su “upali na mere” Bezbednosno-informativne agencije koja je pratila jedno potpuno drugo lice, za koje će se kasnije ispostaviti da je u pitanju narodna poslanica i podpredsednica PSG Ana Oreg.
Pravna sudbina ovih snimaka i pitanje da li će oni biti izuzeti iz postupka predstavljaće ključno pitanje kako za tok samog suđenja tako i za njegov krajnji ishod.
Proteklih godina već smo imali više situacija u kojima se raspravljao o prisluškivanim razgovorima koje je presretala BIA i manipulisanja (pa čak i pukom pretnjom!) tako pribavljenim snimcima u tekućim političkim zbivanjima.
Ipak, slučaj novosadskih aktivista čini se posebnim upravo zato što se kroz njega mogu jasno videti mehanizam zloupotreba ovog procesno-pravnog instituta i obris ruševina nečeg što je nekad možda trebalo da bude demokratska i civilna kontrola rada službi bezbednosti.
Krenimo redom…
Kao što je već poznato, tajno praćenje i snimanje predstavlja jednu od posebnih dokaznih radnji predviđenih Zakonom o krivičnom postupku koja se, prema čl. 161 ZKP, može primeniti onda kada bi prikupljanje dokaza na drugi način bilo nemoguće ili značajno otežano, kao i u slučaju da okolnosti ukazuju na to da bi otkrivanje, sprečavanje ili dokazivanje dela na drugi način izazvalo nesrazmerne teškoće ili veliku opasnost.
“Razloge” zbog kojih je tužilaštvo tražilo a sud “odobrio” tajno praćenje i snimanje narodnog poslanika iz redova opozicije možda nikada nećemo saznati. No, zapanjujuće je koliko sami narodni poslanici – pa i šira javnost – ne insistiraju na odgovoru na to pitanje, posebno ako se uzme u obzir kako nakon gotovo godinu dana praćenja i snimanja protiv lica koje je bilo „na merama“ nije pokrenut bilo kakav postupak.
Postupak jeste, međutim, pokrenut protiv aktivista koji su održali sastanak uoči velikog protesta zakazanog za 15. mart, a koji su ''upali'' pod mere BIA, budući da su sastanak vodili u prostorijama koje je BIA snimala i ozvučila kako bi prikupila dokaze o kriminalnim(?) aktivnostima narodne poslanice g. Oreg.
Kako je to moguće?
Članom 164 ZKP propisano je da u slučaju kada se prilikom preduzimanja posebnih dokaznih radnji – poput tajnog praćenja i prisluškivanja – dođe do materijala o krivičnom delu ili počiniocu koji nisu bili obuhvaćeni odlukom o određivanju posebnih dokaznih radnji da se ti materijali mogu koristiti u krivičnom postupku samo ako se odnose na krivična dela za koja je dozvoljeno preduzimanje posebnih dokaznih radnji, koja su tačno određena zakonom.
Za konkretni slučaj aktivista važno je, međutim, istaći da zakon za korišćenje ovako prikupljenih dokaza eksplicitno ne traži ispunjenost uslova za preduzimanje bilo koje od zakonom propisanih posebnih dokaznih radnji navedenih u čl. 161 ZKP.
Ukratko, dokle god tužilaštvo tereti lica na snimku za krivična dela eksplicitno navedena u zakonu pribavljeni snimci mogu se koristiti bez obzira na to što nisu ispunjeni uslovi neophodni za njihovo prikupljanje.
Da bi snimljeni materijali bili izuzeti kao nedozvoljeni dokazi na predstojećem suđenju u Novom Sadu morala bi biti osporena sama naredba na osnovu koje su snimci napravljeni.
Pitanje je da li će postojati prilika za tako nešto i da li će se postupajući sud zadovoljiti sa formalnom ispravnošću naredbe o prikupljanju dokaza.
Ipak, ono što je u javnosti glavna tačka sporenja jeste kako su državni mediji došli do tih snimaka pre nego što je na osnovu i povodom njih pokrenut bilo kakav sudski postupak?
Način na koji su ti snimci plasirani u javnost, kao i čitava haranga koja je nakon toga pokrenuta od strane državnih propagandista, a koja je upravo i rezultirala suđenjem koje je u ponedeljak odloženo, ozbiljno dovodi u pitanje sposobnost bilo kojeg suda da te snimke kao dokaz ceni objektivno i nepristrasno – što je osnovna pretpostavka bilo kojeg pravičnog suđenja. Nema nikakve sumnje da su lica koja su omogućila pristup tim snimcima počinila krivično delo, pri čemu tek treba utvrditi potencijalnu krivičnu odgovornost lica preko kojih su te snimke plasirali u javnost.
Sud koji olako pređe preko svega što je prethodilo samom suđenju, a tiče se načina na koji su ti snimci napravljeni, potencijalno nezakonitim nalogom za praćenje i snimanje narodnog poslanika, načina kako je javnost upoznata sa njima i koji na tako pribavljenim i kontaminiranim dokazima zasnuje bilo kakvu odluku „u ime naroda“ ne može i ne sme se sudom zvati.
Da li u Novom Sadu postoji sud ili neki ljudi koji se bave jednim sasvim drugačijim poslom videćemo u nastavku ovog procesa već početkom sledeće godine.
Molimo vas da razmislite o vašoj podršci
Forumu za bezbednost i demokratiju.
Možete nas podržati na sledeće načine