MIRNA PROMENA VLASTI U SRBIJI
TO NIJE PITANJE MOGUĆNOSTI
MILAN JOVANOVIĆ, predsednik FBD odgovorio je na pitanja koja je postavila VIOLETA CVEJIĆ.
Tekst je objavio crnogorski dnevnik POBJEDA u svom nedeljnom broju 13. aprila 2024.
pod naslovom
>Ambasador Rusije usmjeravao secesionizam Dodika<
i na svom portalu www.pobjeda.me 14. aprila 2024.
Unašem regionu Rusija se već duže od dvije decenije suprotstavlja kompletiranju EU prostora i rovari shodno svojim interesima tamo gdje misli da će u datom trenutku otežavanje evrointegracija biti najefikasnije. Najuspješniji realizator takve politike je ambasador Rusije Harčenko koji gura njene interese u Beogradu – kaže Milan Jovanović, predsjednik Foruma za bezbjednost i demokratiju.
Odgovarajući na naše pitanje – u čemu se najviše ogleda uticaj Rusije u regionu i gdje je najjači, pošto je ministar spoljnih poslova Velike Britanije rekao da je Zapadni Balkan žarišna tačka koju će ruski predsjednik Vladimir Putin iskoristiti da produbi razdor u zemljama regiona, Jovanović ocjenjuje da je Harčenko kao ambasador u Sarajevu najviše podstrekavao i usmjeravao secesionističke vizije Milorada Dodika saobrazno interesu Kremlja.
– Poslije njegovog dolaska u Beograd, ovdje se krenulo s vizijama tzv. srpskog sveta po ugledu i modelu ,,ruskog sveta“ i često uz zabrinjavajuće podudarnosti s ovim drugim kad smo gledali male zelene vojnike bez oznaka u Donjecku i na Krimu. Ruski uticaj je sveprisutan u medijima, civilniim i državniim organizacijama i institucijama, u Vladi i Srpskoj crkvi.
Nigel Farage je prvi uz rusko sponzorstvo načeo homogenost Evropske unije. Moskva kontinuirano homogenu i uspješnu EU vidi kao glavnu prijetnju svojoj bezbjednosti i podriva je gdje god stiže i može, a posebno od Crnog do Jadranskog mora.
U posljednjih pet mjeseci u Srbiji imamo ruski ideološki narativ o obojenim revolucijama kao i odnos i reakcije na proteste građana protiv ponašanja vlasti i korupcije. Novi ,,uspjeh Rusije‘‘ ove nedjelje dosegnut je odlazak Aleksandra Vulina, odlazećeg potpredsjednika Vlade Srbije, koji je omiljen u Moskvi kao oličenje protivljenja ,,EU i svem Zapadu‘‘ da službeno i zvanično, u Briselu, u srcu EU, učestvuje na okruglom stolu o ,,Putu Srbije u EU‘‘. Tamo je izlio svoju znanu ideološku žuč protiv EU i Zapada, koju je razmazivao gdje god je mogao, od vojske, policije do BIA – objašnjava Jovanović.
POBJEDA: Što više ugrožava regionalnu bezbjednost: Milorad Dodik i nastojanje da Republiku Srpsku izvuče iz Federacije BiH ili savezi Hrvatska – Albanija – Kosovo i kontrasavez Srbija – Mađarska, koji su u Srbiji predstavljeni kao vojni?
JOVANOVIĆ: Do sredine ove nedjelje iza nas, sve dok oponašajući ,,Trampov stil‘‘ nije zamrzao svoje zakone kojima je braneći ,,istinski‘‘ Dejtonski sporazum o BiH istu doveo do ivice opstanka, Dodik je bez sumnje bio najveća ,,bezbjednosna ugroza‘‘ regiona. U kontekstu njegovih opasnih i prijetećih poteza iz Banjaluke prema Sarajevu, neuporedivo manji bezbjednosni rizik su pomenuti savezi.
Memorandum između Hrvatske, Albanije i Kosova nije ni u istoj ravni s vojnim sporazumom koji je korak u konkretizaciji, sprovođenju Vojnog sporazuma Srbije i Mađarske iz 2023. Tada nije privlačio preveliku pažnju, a sad je iz aktuelnih unutrašnjih političkih potreba i u Beogradu i u Budimpešti živnuo potaknut baš tim memorandumom. Ostavimo ovdje po strani tabloidnu dreku i senzacionalizam o paktovima: recimo da je tako tiho saniran problem napada i ranjavanja mađarskih vojnika u sastavu KFOR-a u Zvečanu prije dvije godine, koje su im nanijeli buntovni pripadnici srpske zajednice na Kosovu računajući na podršku sjeverno od sjevernog Kosova.
Podsjećam i na izjavu iz vašeg Ministarstva odbrane - da ,,nijesu u saznanju‘‘ da je neko Crnoj Gori ponudio taj vojni memorandum potpisan 18. marta mada su Crnogorci i prvi i najbliži susjedi zemalja potpisnica, koje se međusobno čak i ne graniče već sa Crnom Gorom. Jednako tako i da su i Hrvatska i Crna Gora i Albanija članice NATO. U takvoj rasvjeti to pokazuje pored stanja njihovih međusobnih odnosa i stanje u samom NATO, a posebno suspektnosti Alijanse prema crnogorskom članu čijoj je pouzdanosti ‘garant bio‘ sad nepostojeći Demokratski front i predsjednik parlamenta Andrija Mandić ako se išta njegovom evroatlantskom diskursu može i smije vjerovati.
POBJEDA: Nema naznaka da će se smiriti petomjesečna pobuna u Srbiji – traži se ekspertska vlada, Vučić nudi Pokret za narod i državu i mandatara koji je jedan od osnivača Pokreta... Da li bi EU mogla imati uticaj na konačno rješenje?
JOVANOVIĆ: Mučena EU muku muči sa regionom i Srbijom. TASS je prvi javio da je Brisel pokrenuo inicijativu da se Vulin, poslije pomenutog govora, stavi na listu nepoželjnih osoba u EU, te da je od Beograda izričito tražila da on ne bude u novoj vladi. Time se sad hvali i sam Vulin, što može biti njegov pokušaj i kampanja da i ne izostane ni u novoj vladi.
Ali od toga je impresivnije, a ne sjećam se da je to u svijetu viđeno na ovaj način kako to gledamo u Srbiji, da je jedan od formalnih osnivača tog pokreta koji pominjete, doktor Đuro Macut, dok taj pokret nije čestito ni konstituisan niti ima zvaničan naziv već imenovan za mandatara nove vlade.
I sad ćemo poslije trodnevne promocije tog pokreta u Beogradu, iza kojeg stoji sva moć etablirane srpske političke strukture i vladajuća stranka SNS ,,kao njegov stub‘‘, konačno imati široki pokret koji Vučić priželjkuje već treću godinu i to nepun mjesec dana nakon svojevrsnog masovnog spontanog pokreta građana, koji se pokazao u odzivu koji je kulminirao 15. marta koji su inicirali studenti. On doduše nije formalno organizovan, niti se zna da li do tog može doći i kako bi se onda sve moglo završiti.
POBJEDA: Pojačava se represija režima na studente i građane: prijeti se hapšenjem rektorima, dekanima, profesorima, studenti se nazivaju teroristima, gubitkom posla se ucjenjuju ljudi iz javnih preduzeća ako ne idu na Vučićeve mitinge... Imamo aferu ,,zvučni top‘ koju vlast nevješto pokušava da zataška već mjesec dana. Šta je bio cilj da se na goloruki narod 15. marta udari soničnim oružjem?
JOVANOVIĆ: Vučić je apelovao da se njegov novi pokret ne sveti ni učesnicima protesta od 15. marta ni studentima. Čak otvoreno apeluje na njih da priđu njegovom pokretu za narod i državu, dok istovremeno razdvaja žito od kukolja, čineći diobu na zavedene i one koji su prethodnih mjeseci kršili zakon, a prema kojima će sad taj zakon, koji dosad nije primjenjivan, primijeniti. Posebno naglašava da se to neće moći smatrati represijom, što je dakako diskutabilno.
Isto veče dok je Vučić tako govorio, politički prijatelji Vučića ka istom pokretu usmjeravali su mnogo oštrije i prijeteće narative. Neki su bili svojevrsni pledoajei za primjenu kulturne revolucije, poput one nekadašnje u Kini ili su pozivali na prevaspitavanje inteligencije i univerziteta, ne baš sasvim poput onog na pirinčanim poljima u Kambodži kojim su rukovodili Crveni kmeri.
Šta je bio cilj 15. marta? Osnovni je bio da protesta ne bude ili da odziv bude što manji i naravno da ne uspije. Građani su dramatičnim upozorenjima odvraćani da se odazovu pozivu na podršku studentima. Vučić ih je zastrašivao da neće biti dovoljno mjesta na beogradskim grobljima za one koji bi mogli stradati ako dođe do sukoba. A na sam dan održavanja protesta 15. marta u jutarnjem programu TV Pink Vulin je savjetovao gledaoce koji bi na protest da se sklone sa ulice.
Do sukoba kojim se plašilo nije došlo. Građani su pokazali da se ne daju uplašiti, a odziv je bio masovniji nego što je to iko očekivao. Protest je prekinut dva minuta prije kraja 15-minutne ćutnje počasti žrtvama poginulim pod nadstrešnicom koja se obrušila na njih na novosadskoj željezničkoj stanici. Ljudi su se užurbano i mirno razišli. Isto veče napisao sam da su studenti organizatori tog velikog građanskog i studentskog protesta u Beogradu 15. marta postigli dvije značajne taktičke pobjede. Prva je bila kad su nenadano glavnu tribinu paniranu ispred parlamenta naglo premjestili na trg Slavija. A druga, da skup odmah, a skoro dva sata prije predviđenog vremena završe čim se desio incident koji još uvijek nije razjašnjen. To je bila značajna moralna pobjeda, studenti koji su preuzeli obezbjeđenje protesta pokazali su da im je važnije da sačuvaju bezbjednost građana koje su pozvali da dođu na protest nego da do kraja ostvare najavljeni scenario protesta.
Raspleta oko upotrebe soničnog oružja još nema, iako je vlast odmah pokušala da to negacijom zaustavi. I prijeteći onima koji bi da o tome govore. Dosad neuspješno. Onda se pokazalo da neki sonični uređaji ipak postoje, ali da kao nijesu opasni. Pa su u pomoć da pomognu u istrazi pozvani istražitelji ruske FSB i američkog FBI. I još se vidjelo da se ne zna kod koga bi i gdje bi sve moglo da se nalazi to oružje, koje je povrh svega nelegalno, kupljeno na osnovu zakona koji je njegovu upotrebu dozvoljavao, ali i koji je zbog brojnih primjedbi, među kojima su bile i te o zvučnom oružju, povučen iz procedure usvajanja i ni do danas nije donijet. I zbog toga se sad podnose krivične prijave sudovima, u kojima se traže krivci za takvo stanje stvari i postupanje, da se razjasni da li je, metaforično govoreći, nabavljen moćni pištolj koji je nelegalan, ali koji se samo koristi kao plašljivac, tj. sonična tehnika se koristi bezopasno da bi upozoravala i obavještavala građane kad vlast ili milicija procijene da je potrebno...
Sve ove priče i ukupna događanja prethodnih mjeseci pokazala su da je vlast bila u ozbiljnom knock downu. To je rekao i Vučić pozivajući na trodnevni skup u Beogradu gdje će se Srbija ponovo uspraviti na noge. Šta će biti posljedice tog uspravljanja, kojom prilikom će biti ispostavljeni zahtjevi poslije pet mjeseci protesta i manifestacija građanskog nezadovoljstva vlašću, koji se sad otvoreno smatraju terorom, ne zna se. Ali istog dana 12. aprila studenti organizuju skup građana u Novom Pazaru, a studenti biciklisti su na svom putu ka Strazburu noseći poruke o građanskom nezadovoljstvu u Srbiji parlamentarcima EU.
POBJEDA: Da li se odlazak Vučića sa vlasti može sprovesti mirnim putem s obzirom da je došao u demokratskoj proceduri, a već 13 godina ukida demokratska sredstva borbe?
JOVANOVIĆ: To nije pitanje mogućnosti. Mirni put je sad imperativ za promjenu svake vlasti u Srbiji, dakle i Vučićeve. Svako nasilje ili represija, ma sa čije strane, evidentno podijeljene Srbije mora biti izbjegnuto da nas sve ne bi nadživjela politika koja bi i dalje predstavljala najveći izazov evropskoj perspektivi Srbije, bez obzira ko je njen vođa.
Molimo vas da razmislite o vašoj podršci
Forumu za bezbednost i demokratiju.
Možete nas podržati na sledeće načine