KRIMINAL BUJA U VOJSCI
Integralna i
autentična verzija intervjua Predsednika
FBD listu BLIC od 27. jula 2005,
NAPOMENA:
Deo teksta označen crvenom bojom novinar je preuzeo iz Saopštenja za javnost
koji je FBD objavio 26. jula i nije sadržan u magnetofonskom zapisu
intervjua Predsednika FBD. Predsednik i Direktor FBD u telfonskom
razgovoru insistirali su da se Saopštenje FBD objavi ili kao
anterfile ili da se uopšte ne objavi.
Deo teksta dat plavom bojom nije objavljen.
*
*
*
Kriminal i korupcija su do te mere ojačali u Vojsci Srbije i Crne Gore,
da se određene interesne grupe unutar ove institucije ne libe da
vrše kadrovske promene i na ključna mesta postavljaju svoje ljude.
Borba protiv kriminala i korupcije nije ni počela jer ne postoji
sistem kontrole i zato se kriminal i rasplamsava - kaže za „Blic“ od
27.jula 2005. general Ninoslav Kristić, predsednik Foruma za
bezbednost i demokratiju.
- Korupcija je u
Vojsci SCG i Ministarstvu odbrane pobedila daleko jače funkcionere
od inspektora. Dokaz za to je smena generala Zorana Stankovića,
bivšeg načelnika VMA, koga je farmako-mafija pobedila da bi on posle
odlukom ministra bio penzionisan. U vojsci imate malu grupu ljudi
koja odlučuje od koga će šta da kupi. Imate i građevinsku mafiju.
Vojska ima svoje dve građevinske firme koje propadaju, a angažuju se
spoljni izvršioci. Da li bi dobar domaćin uzimao od komšije mašine
ako ima svoje? Recimo, kod baze Cepotina je mnogo toga sumnjivog.
Prvi tender je bio raspisan i pobedila je vojna građevinska firma.
Oni uđu u posao, ali se taj tender, posle dva meseca, bez ičije
žalbe, poništi. Novi tender se raspisuje i ulaze neki drugi ljudi.
Optužili ste
Ministarstvo odbrane za sumnjive poslove oko prodaje pušaka i
mitraljeza koji su proglašeni za viškove. Navodno postoje razlike u
ponudama dostavljenim crnogorskoj firmi i „Zastavi“ koja je htela da
otkupi puške?
- Problematično je
to što je čitav sistem prodaje oružja postavljen tako da stvara
pogodnosti za vršenje raznih zloupotreba. Ministar odbrane, bez
obzira na ime i prezime, donosi odluku šta je to što se prodaje kao
nepotrebno oružje i vojna oprema, to potvrđuje VSO, koji to uglavnom
aminuje jer dolazi od nadležnog ministra. Firma preko koje se oružje
prodaje je „Jugoimport“, a tu je ministar predsednik UO. Taj isti
ministar je predsednik Upravnog odbora Fonda za reformu vojske koji
prodaje i nekretnine u vlasništvu Vojske SCG za potrebe vlada Srbije
i Crne Gore. Pitam zašto je Ministarstvo prodavalo preduzeću
„Jugoimport Mont“ oružje po ceni od 55 dolara, a kragujevačkom
„Zastava - Oružju“ tražilo 80. Mitraljezi M84 prodati su za 900
dolara, a kragujevačkoj je određena cena od 2.360 dolara, dok su za
puškomitraljez M72 cene bile 140 za podgoričku i 150 dolara za
kragujevačku firmu.
Znači, i sadašnji
ministar, ali i svaki drugi, može da bude u sukobu interesa?
- Naravno, to je
nešto što ne bi smelo. Fond prodaje opremu država članica iako nema
zakona o vojnoj imovini. Već dve godine nema tog zakona iako to
predviđa Zakon o sprovođenju Ustavne povelje. Imam utisak da neko
namerno neće da donese taj zakon da po njemu ne bi morao da postupa.
U „Jugoimportu“ nemate na nivou SCG inspekciju koja može da
prekontroliše rad te firme. Zato kod prodaje oružja postoji
mogućnost da se deo iskoristi za lično bogaćenje. Pošto nema
kontrole, nikada niste sigurni da li će oružje završiti tamo gde je
navedeno ili u nekoj od zemalja kojima su uvedene sankcije. To se
već dogodilo.
Ministar kaže da
puške koje su procenjene kao viškovi idu u SAD u trofejne svrhe?
- Ne radi se o
trofejnim puškama, možda o delu, ali ima i puškomitraljeza i pušaka
koje su upotrebljive.
Može li to oružje
ponovo da završi u Iraku?
- Najunosniji
poslovi među kriminalcima su droga, trgovina oružjem i ljudima.
Nikada niste sigurni kome će ta druga osoba prodati, posebno ako
nema efikasne kontrole. Kada je zadnji put izvršena inspekcijska
kontrola poslovanja „Jugoimporta“ ili Fonda za reforme vojske? U
sklopu Ministarstva odbrane postoji materijalno-finansijska
inspekcija. Ali ako je ministar predsednik UO, a inspekcija dođe i
utvrdi loše poslovanje, on može da smeni inspekciju, kao što je
pukovnik Krstović penzionisan, a neki tvrde da nije bio na
spiskovima za penziju. Bio sam načelnik Inspektorata odbrane, znam
kako to može da funkcioniše.
Koči li Davinić
kontrolu poslovanja?
- Poslednjih
godina to nije rađeno, bar od kada postoji državna zajednica. Ne
znam da li baš on na to ima pravo, ali to se ne radi.
Vlada Srbije
odlučno odbija da je upoznata sa Sporazumom koji je SCG potpisala sa
NATO?
-
Čini mi se da je prva istina da su republička ministarstva zaobišla
premijera i odmah primedbe dostavljali ministarstvu inostranih
poslova. To je tek potpuni košmar. Ovde su izgleda svi zaobišli
premijera iako je trebalo da ga prethodno obaveste. Sve to nije
trebalo da se radi tajno i otvoreno je trebalo reći da to nije neki
sporazum zbog Kosova kao što Davinić priča. Koješta! Za Kosmet
postoji sporazum sa NATO o vazdušnom putu. Najbrže se do Kosova
stiže vazdušnim putem. Avion je, valjda, brži nego tenk ili
transporter. Trebalo bi otvoreno reć da je reč samo o koraku bliže
ka Partnerstvu za mir i ka NATO. Tada bi se vodila drugačija
rasprava o svemu tome i ne bi bilo negativnog odjeka. Većina partija
je za evro - atlantske integracije. Čuo sam glupost da, navodno,
ukoliko se proglasi nezavisnost Kosova, zbog ovog sporazuma Srbija
nće smeti da interveniše. Ali i danas da proglase nezavisnost
Kosova, Srbija ne bi mogla da reaguje, iako sporazum nije stupio na
snagu.
Da li pojedinci u
VSCG čuvaju Ratka Mladića. Objavili smo da je pukovnik Dragomir
Krstović bio zadužen da Mladiću obezbedi sve što mu treba? Ko je
mogao Krstoviću da naredi da pomaže Mladiću?
- Kompletan DOS je za Mladića znao do 2002. godine. Niko
nam ne garantuje ni da današnja garnitura ne zna gde je on. Takve
naredbe se ne izdaju pismenim putem. Nađe se poverljiv čovek i on to
prenese usmeno. Znate ko vam je poverljiv i njemu naredite da to
uradi. Može da ide hijerarhijski, ali sigurno ne pisanim putem.
Ko nam garantuje
da današnje vlasti ne čuvaju Mladića?
- Ako država želi da dokaže da on nije ovde ona to mora da
radi javno. Isto kao i SFOR traže ga tu i tu i objave. Tako i mi
moramo da pokrenemo jedinice kada se dobije informacija i onda
objavimo da je tražen na određenom mestu.
Nikola M. Jovanović
|