POVODOM INICIJATIVA

ZA FORMIRANJE

SAVETA ZA NACIONALNU BEZBEDNOST

 

 

Očekujem da će se formiranju tzv. Saveta za nacionalnu bezbednost pristupiti na način koji, u svim normalnim i demokratskim zemljama zapadne političke kulture, formiranje jedne takve ozbiljne i važne institucije iziskuje i podrazumeva.

Nadam se da će se izbeći sve loše posledice eventualnog ad hoc formiranja ovog  saveta - koji, po definiciji, u sebi  koncentriše veliku moć.

Želim da verujem  se da se on ne osniva  užurbano, a mislim kako nije uputno da se njegovo osnivanje prevashodno pravda razlozima privođenja kraju saradnje sa haškim tribunalom, jer pitanja pozicije, ovlašćenja i kontrole tog budućeg saveta uveliko nadilaze jasnu suženost naših haških obaveza, ma kako one bile dramatične, i ma kako manevarski prostor Srbije i SiCG  bio sužen.

Uz to, ideje i ukazivanja na potrebe osnivanja takve institucije nisu nove, ali su one, kod nas, dosad, najčešće ili završavale ili nicale u domenu ’’volje (ili želje) za moć’’, što bi, pogotovo u sadašnjoj političkoj podeljenosti i konfrontiranosti demokratske Srbije, mogla biti posebna i nikako zanemarljiva opasnost.

Brine me već i dosadašnja ’’licitacija’’  personalnim sastavom tog budućeg saveta, jer preti da sakrije mnogo bitnija i teža pitanja, u pogledu njegove ukupne pozicije u društvu, državi, državnoj zajednici  i sistemu odbrane.

Veliko je  pitanje  da li ćemo osnivanjem ovog saveta prevazići probleme koji npr. proističu iz ovdašnjih iskustava u pogledu odnosa ministarstava sile  i političko-izvršne vlasti, da ne govorim o zakonskoj, parlamentarnoj   ili civilnoj kontroli u ovom domenu.

Kakvo će naprimer biti organizaciono okruženje tog budućeg saveta?

Koliko su državni organi osposobljeni za ’’objedinjenu’’ kontrolu policijskih vojnih i bezbednosnih struktura? Ili će ta kontrola biti prepuštena članovima saveta kao pojedincima i prvom među njima, koji onda može postati i najmoćnijim čovekom u državi?

Naravno da različiti nivoi i organi vlasti  mogu osnivati svoja savetodavna tela  za bezbednost, pogotovo Vlada.  Ali, da bi savet bio Nacionalni  ili Državni,  potrebno  je obaviti  brojne  sistemske (pred)radnje i poslove i, takođe,  stvoriti demokratske pretpostavke za njegovo funkcionisanje.

Forum za bezbednost i demokratiju  pre više od godinu dana ’’tamo-gde–treba’’ ponudio je celovit i moderan projekat ukupnog osposobljavanja društva i njegovih autoriteta kad je reč o ovim pitanjima i upravljanju krizom. Uradili su ga eksperti FBD  –  sve sa predlogom strukture i nadležnosti koja obuhvata normativno-prave, planske, operativne poslove, poslove razvoja, unapređenja i evaluacije ljudskog resursa, opšte i budžetske poslove, poslove nadzora,primene novih informacionih tehnologija i harmonizacije propisa, standarda i procedura u oblasti nacionalne bezbednosti sa standardima EU.

Nažalost, tamo gde treba, to, izgleda, nisu čuli. Ili, baš, blagonaklono ne gledaju  civilno ’’uplitanje’’ u ovu problematiku.

Ali, bez celovite, svestrane  i javne rasprave, uz sve drugo,  otvara se makar pravo na skeptičnost u pogledu očekivanja od budućeg Saveta - o kome se inače još ni ne zna sve što bi se moralo i trebalo znati.

 

Milan Jovanović,

direktor Foruma za bezbednost i demokratiju,

izjava NA FoNet