INTERVJU PREDSEDNIKA FBD NOVOSADSKOM  ’’DNEVNIKU’’

 

 

Na prošlonedeljnim plenarnim sednicama nevladina organizacija Forum za bezbednost i demokratiju (FBD) upozorila je da se unutrašnja političko-bezbednosna situacija u državnoj zajednici i njenim članicama pogoršava. Te stavove FBD će dostaviti članovima Vrhovnog saveta odbrane, Savetu ministara i drugim zainteresovanim subjektima u državi. Predsednik FBD-a general u penziji Ninoslav Krstić za „Dnevnik“ pojašnjava u čemu se ogleda to pogoršanje:

 

Samo smo naveli činjenice koje se moraju uzeti u obzir kad se bude radila procena političko-bezbednosne situacije. A njih ima toliko da bi, kad bismo hteli, mogli da im posvetimo čitav ovaj naš razgovor. Naveli smo čitave dve stranice „loših činjenica“: od zaoštravanja političkih antagonizama, koji se prelivaju u narod, preko činjenica koje upozoravaju da bi naši odnosi s Makedonijom i Hrvatskom mogli poći u neželjenom i lošem smeru, pa sve do vrlo loših ili sporih reakcija na te loše činjenice, bilo da je reč o političarima u DZ ili u njenim članicama. Apostrofirali smo političku aktivnost SPC i naveli da individualne i ishitrene izjave pojedinih političara na funkcijama mogu napraviti ozbiljne probleme, ili su ih već, u međuvremenu, i proizvele.

 

Kako ocenjujete dosadašnjii tok reforme Vojske SCG?

– Dosadašnji tok reforme Vojske otvorio je niz pitanja, od političkih, preko čisto stručnih, do socijalnih, ili obrnutim redom, ako vam je više stalo do ljudi. A moralo bi, a ne da ih, kao kad tuže ministra i Vojsku, upućuju na adresu suda u Podgorici, koji i ne postoji, a da su tužioci pri tom iz Srbije…U reforme Vojske se moralo, ali je veliko pitanje kako je sve to izvođeno. I rekao bih da je sada reforma Vojske u vrlo delikatnoj fazi, a pre svega zato što je i u javnosti, ali i u samoj Vojsci, poljuljan kredibilitet u reformske procese. To je vrlo opasno, jer se može desiti da Vojska i stanje u njoj budu destabilizirajući faktor, umesto da je obrnuto. Moram da kažem da smo mi u FBD-u sve vreme, od našeg osnivanja prošle godine, upozoravali na to šta ne valja i šta bi moglo da se desi, a to se, nažalost, i dešavalo. I sad su tamo gde su, i dakako, u poziciji u kojoj nije trebalo da budu: od funkcionalnih pitanja, pa do raznoraznih afera…

 

Vuk Drašković je potpisao sporazum kojim je dozvoljen tranzit trupa NATO-a kroz Srbiju, a ministar Davinić najavljuje sklapanje sporazuma sa SAD o povremenom i privremenom stacioniranju njihovih trupa u Srbiji. Kakvi su Vaši stavovi o tome?

– I u tome su, oni koji to ne bi smeli da budu, trapavi i netransparentni, a uz to, pogotovo, ne vode računa o komunikaciji s javnošću. Ne možete biti za ulazak u EU, a zaobići njene vrednosti i pravila ponašanja, pa dakle ni NATO itd. Ali, dužnost političara, a pre svega ministra vojnog, kao reprezenta civilnog uticaja, bila je da to objasne, da pripreme teren, a ne da i on i njegove kolege političari i u DZ, a pogotovo u Srbiji, to prepuste političkim protivnicima i nazadnim snagama i da onda nastanu belaj i graja. Ne možete ni Draškovića pretvarati u žrtvenog jarca – to je bio izraz vrhunske političke nekulture i, još gore, kukavičluka njegovih kolega na funkcijama koji su ćutali, ili kasno prozborili, a nije smelo tako da bude. Nažalost, ta nedavna „lekcija“ još nije shvaćena. Oni stalno prave iste greške. Mi, na primer, kažemo: objasnite otkud i po kojem osnovu kamioni danskog Kfora u Sandžaku – na desetine njih je vitlalo tamo krajem jula, s Kosmeta ka Sandžaku, pa nazad… I šta? Ništa. Oni opet ćute. A posle, kad oni budu smatrali da valja da progovore, moglo bi biti i kasno.

 

Tražite da se uvede moratorijum na prodaju imovine Vojske SCG. Zbog čega?

– Od prošlog avgusta smo upozoravali na način raspolaganja vojnom imovinom i način njenog otuđivanja, kad su tek napravili taj famozni Fond za reforme. Ali, Ustavna povelja i Zakon o sprovođenju Ustavne povelje izričito zabranjuju prodaju nepokretnosti, dok mi ni danas nemamo Zakon o vojnoj imovini. A oni, prodaju li, prodaju – na osnovu nekih akata, internih propisa i dogovora, koje bi mogli da obore i brucoši na pravnom fakultetu. Povrh svega toga, odnos prema prodaji te imovine različit je u državama članicama, a Vojska je, kao, jedna… Slutim da bi tu tek moglo doći do problema, recimo, posle nekih budućih izbora, kad neko bude seo pa čitao važeće zakone, koje sada, izgleda, niko ne čita. Oni kažu: Vojsci treba novac i to mora da se prodaje… A mi samo kažemo da to valja da bude po zakonu. I, dakako, kao na primer u slučaju Meljina, da vidimo na koji su način obeštećena ulaganju drugih. Srbije, recimo… Bar 50 miliona evra srpskih para u poslednjih deset godina ušlo je u te Meljine. I ko će sad to prisvojiti…? Ozbiljna su to pitanja, a oni „ozbiljno“ ćute i teraju dalje. Izgleda da niko trenutno ne može da im kaže „Stanite, bre…!“

 

U više navrata upozoravali ste na korupciju i građevinsku mafiju u redovima Ministarstva odbrane. Da li se, u međuvremenu, nešto promenilo?

– Promenilo se. Gore je nego što je bilo. Imate ovu situaciju s luksuznim stančugama. To je ozbiljna stvar. Kad to prevedete na vojni jezik, ispada da VSO kaže: idite drumom, a oni, sve s ministrom na čelu, idu šumom… Ko koga sluša, pitanje je. Zašto je još gore nego što je bilo? Pa zato što oni koji treba da sprovode kontrolu, da suzbijaju korupciju, opet odgovaraju ministru, on ih i postavlja, umesto da odgovaraju VSO-u, na primer… – kaže predsednik FBD-a Ninoslav Krstić.

 

FBD se još pre tri meseca oglasio i saopštenjem da civilna odbrana u Srbiji ne postoji. Možete li da nam pojasnite o čemu se radi i da li je neko od nadležnih, u međuvremenu, reagovao na vaše upozorenje?

– Nije. Posle tragedije na Tisi i poplava u Banatu uputili smo pisma svim nadležnim ministrima u Srbiji i potpredsedniku Labusu. Ništa. Muk. Mi kažemo: imamo gotov projekat koji ta pitanja reguliše. Oni naprave nekakvu ekspertsku komisiju koja radi na tome i koja će, dabome, da košta. A u međuvremenu na terenu i dalje po starom: samoorganizovanje naroda kad je gusto, ili nestane nafta, pa se prekida potraga po Tisi, pa onda onaj Ilić, opet ad hok, nabavi gorivo, kao onda dizalicu… Sistema, dakle, i dalje, nema.

 

Kakvi su Vaši statovi o Kosovu i Metohiji?

– S našim stavovima izašli smo kad i Međunarodna krizna grupa. Ali ovde ljude više zanima šta misli MKG i Lajon, nego Krstić i FBD. Dobro. Ja to razumem. To je naš mentalitet. U svakom slučaju, dobro je što je u vezi s Kosovom i Metohijom profunkcionisao tzv. državni vrh, gde su počeli da se usaglašavaju. Izgubili su, doduše, jednu dragocenu godinu, ali bolje ikad nego nikad. Politika individualnih istrčavanja uvek je i najskuplja i, najčešće, gubitnička politika. Možda smo se opametili.

 

DNEVNIK, 8.avgusta 2005.