ELEMENTI ZA PROCENU

AKTUELNE POLITIČKO-BEZBEDNOSNE SITUACIJE,

I

OTVORENA PITANJA

DALJIH REFORMI I STANJA U VOJSCI SRBIJE I CRNE GORE©

 

 

 

 

 

I

FBD smatra da aktuelne procene političko-bezbednosne situacije moraju u većoj meri uvažavati sledeće činjenice:

 

1.) Aktuelni razvoj događaja u pogledu predstojećih međunarodnih aktivnosti i pregovora o budućnosti Kosova i Metohije se ubrzava i nepovoljan je po DZ, a posebno Srbiju.

 

2.) Politički polariteti u parlamentima obe članice DZ se zaoštravaju, a skupštinski antagonizmi prenose se među stanovništvo, što može biti izvor mnogo bremenitijih iskušenja.

 

3.) Odnosi sa važnim susedom, Makedonijom, u potencijalno najnestabilnijem delu regiona Zapadnog Balkana, ubrzano se pogoršavaju. Takodje je, zbog desetogodišnjice ’’Oluje’’, moguće zaoštravanje odnosa i sa Hrvatskom...

 

(Karakteristično je da ta pogoršanja prevashodno izazivaju individualni istupi političkih ličnosti, bez prethodnog usaglašavanja.)

 

 

4.) Politička aktivnost SPC jača, čime se Srbija ili njeni istaknuti predstavnici (ali, i Vojska u slučaju Rumije u Crnoj Gori) uvlače u (neplanirane i, često i lične) neproduktivne konfrontacije, uključujući i medjunarodne.

 

5.) Politički subjekti, posebno u Srbiji, nemaju dovoljno hrabrosti, političke volje i odgovornosti da se otvorenije konfrontiraju sa negativnim političkim nasledjima prošlosti.

 

Umesto da emancipatorski deluju na javno mnenje,  da prihvate svoj deo aktuelne i istorijske odgovornosti, da se ono brže menja, pa makar  uz veći rizik za njihov trenutni politički rejting, one zarad (budućih) izbornih rezultata emituju nedovoljno jasne ili čak dvosmislene poruke.

Takvim ponašanjem aktuelne vlasti zapravo utiru put za aktivnu i delatnu rekonstrukciju vrednosno-poltičkog diskursa iz vremena Slobodana Miloševića.

 

6.)  Institucije DZ i njihove reakcije na aktuelne političke izazove su spore.

 

Unutrašnje, inače korisno, aktuelno političko jedinstvo SM nedovoljno je transparentno i ne korespondira sa javnošću.

 

Odnos prema javnosti je ’’sužen’’ i sveden na kratke izjave za štampu.

 

Zato u javnosti DZ i njene institucije nemaju podršku potrebnu za afirmaciju duha i vrednosti na kojima se zasniva Ustavna povelja.

 

Javnosti ih najčešće sagledava  u očekivanju ’’konačnog raspleta’’ oko budućnosti DZ.

 

Najglasniji  zagovornici i branitelji DZ otud su i dalje nosioci ili naslednici  unitarističkog koncepta, što je zapravo protivno suštini DZ  i štetno za njenu budućnost, što posebno koriste političke struje u Crnoj Gori koje su protiv državne zajednice.

 

 

 

 

II

 

 

Dalji tok reformi Vojske Srbije i Crne Gore, se nalazi na prekretnici.

 

FBD smatra da se pri tom posebna pažnja mora obratiti na sledeće činjenice:

 

1. Dosadašnji tok i način sprovođenja reforme Vojske ostvarivao se bez dovoljno političke pripreme (i Vojske i javnosti) i uz nedovoljnu transparentnost reformskih procesa.

 

Time je poljuljan kredibilitet reformi.

 

To posebno negativno utiče na unutrašnji moral Vojske SiCG i, isto tako, na njen ugled u javnosti.

 

2. I u samoj Vojsci, i u civilnoj javnosti, preovladava utisak da je odgovornost za stanje i reforme  Vojske ’’sužena’’ - svedena i prepuštena posredovanju Ministra odbrane, čime je ova važna funkcija, istovremeno, i  prekomerno  opterećena i prekomerno ovlašćena.

 

3. Nejasni su  uticaj i efekat dosadašnjih reformi na borbene sposobnosti i mogućnosti Vojske – pre svega u pogledu njene funkcionalne i vidovske organizacije, kao i njene uvežbanosti, funkcionisanja lanca komandovanja, obučenosti i spremnosti za savremene uslove modernih ratova.

 

4. Potpuno su diskutabilne političke i konkretne implikacije činjenice da je jedna članica DZ započela inicijalne procese koji vode ka republičkom ministarstvu odbrane, a druga ne. Takodje i političke i konkretne implikacije različitog pristupa u članicama DZ kad je reč o transformaciji i osposobljavanju  sistema civilne odbrane i civilne zaštite itd.

 

5. Potrebno je razmotriti i dosadašnje efekte i uticaj reformi na procese odlučivanja u vezi sa pitanjima odbrane, posebno u kontekstu osposobljenosti Vojske za brzo reagovanje (u rasponu od prikupljanja informacija do akcije ).

Još važnije je pitanje  osposobljenosti samog VSO (kao vrhovne komande)  za efikasno odlučivanje.

 

6. Nejasan je uzajamni uticaj kadrovske politike i dosadašnjeg toka reformi Vojske - posebno sa stanovišta nedovoljne transparentnosti, voluntarizma i političkih i interesnih uticaja na te procese, kako unutar Vojske, tako i izvan nje.

 

U tom kontekstu moraju se hitno i javno utvrditi nove osnove, principi i procedure kadrovske politike u Vojsci, posebno u kontekstu perspektive tzv. evroatlanskih integracija, što podrazumeva  i prevazilaženje sadašnje nepovoljne strukture po činovima i godinama starosti.

 

7. Nužno  brojčano smanjivanje Vojske nije praćeno nužnim, odgovarajućim  i celovitim programima (koji nisu isto što i otpremnine ili sporadični kursevi osposobljavanja), a  koji bi predupređivali negativne, pre svega socijalne posledice.

Vojska u tome ne može biti prepuštena sama sebi.

                                       

8. Modernija, efikasnija, a brojčano manja Vojska, nemoguća je bez  efikasne programske i finansijske  podrške, ne samo  članica DZ, već pre svega  relevantnih međunarodnih, poglavito evroatlanskih institucija.

 

U slučaju izostajanja takve podrške  (i) sama Vojska mogla bi postati dodatni faktor ukupne političko-bezbednosne nestabilnosti.

 

 

III

 

 

 

Posebnu grupu složenih pitanja čine ona koja proističu iz tzv. evropske orijentacije DZ i njenih članica, a koja u sebe uključuju i pitanja tzv. vojno-bezbednosnog aspekta.

 

FBD u tom kontekstu smatra potrebnim da skrene pažnju na sledeće:

 

1. Ne može se biti orijentisan u pravcu EU i evroatlanskih struktura, a ne deliti i ne pristajati na ukupni i važeći sistem vrednosti EU i evroatlanskih struktura.

 

2. Vladajući politički subjekti ne ispoljavaju, pogotovo ne javno, važnost saznanja (i iskustva drugih) da brzina prilaza i ulaska u EU i druge evroatlanske integracije direktno zavisi  od stanja u Vojsci, i da je moderna i efikasna (a ne onesposobljena) vojska, dakle Vojska  po standardima i merilima EU i NATO, preduslov svake druge integracije.

 

3.  Ulogu Vojske i konfrontaciju sa NATO tokom 1999. godine ne treba konfrontirati sa aktuelnim procesima približavanja, već je sagledavati pre svega u smislu profesionalne kvalifikovanosti naše Vojske za približavanje sa evroatlasnkim strukturama, a još više njenog kvalitetnog osposobljavanja i opremanja za suprotstavljanja savremenim bezbednosnim izazovima ( pre svega, u smislu odvraćanja svih koji bi tu bezbednost mogli da ugrožavaju).

 

4. Vladajuće političke strukture trebalo bi da promptno reaguju na svaki pokušaj diskvalifikacije procesa približavanja SiCG i Vojske  NATO-u.

 

To se mora činiti odlučno i javno, a ne tako da usamljeni politički i strateški svesni pojedinci, predstavnici vlasti, dobijaju status ’’izdajnika nacionalnih interesa’’.

 

5. Preduslov pozitivnog odnosa prema evroatlanskim integracijama je i edukativni napor da se razjasne dugogodišnje političke manipulacije Vojskom.

 

6. Temeljno razjašnjenje odnosa Vojske prema optužnicama haškog suda, i personalnih odgovornosti, (uključujući i one na teritorijama nekadašnje SFRJ koje su bili zahvaćene ratnim sukobima)   predstavljaju uslov bez koga se ne može modernizovati Vojska SiCG i nastaviti njen put ka evroatlanskim integracijama.

 

7. Više od četvrt veka ekonomsko stanje Vojske se urušavalo, a Vojsku je posebno devastirala i urušila decenija ratova na prostorima bivše SFRJ.

 

8. Stanje tehnike i opremljenosti Vojske je sada takvo da se više može govoriti kako imamo ljude u uniformama, nego Vojsku koja je opremljena i osposobljena za savremene uslove ratovanja.

 

9. Vladajuće političke strukture dužne su da objasne javnosti da mi sami nemamo ekonomske potencijale i snage za savremenu vojsku, i da je  i to jedan od razloga evroatlanskih integracija.

 

10. Izuzetno je važno očuvati potencijale vojne industrije i učiniti sve da se  modernizuje  njen proizvodni program.

Time bi se efikasno poduprla i ’’digla cena’’  naših priključenja PFP i NATO.

 

11. Oslonac u procesima evroatlanskim integracijama mora i može biti pre svega edukacija mlađeg oficirskog kadra.

 

 

                

IV

 

 

FBD smatra da bilo koji ishod u vezi budućnosti Kosova i Metohije nosi bezbednosne rizike, i zadatke ’’pacifikacije’’ radikalnih nacionalističkih i retrogradnih elemenata na obe strane.

 

Medjunarodna zajednica sve je svesnija da pri sadašnjim okolnostima nema pravednog rešenja za obe strane.

 

Kakvo god, dakle, bilo to ’’rešenje’’ ono sa vojnog aspekta predstavlja rizik.

 

Opasnosti od potencijalnog terorizma u regionu iziskuju tešnju saradnju sa svim relevantnim subjektima u smislu pravovremenih kontakata i razmene informacije, uključujući i saradnju i kontakte sa KZK.

 

KZK se, na Kosmetu sagledava i organizuje sa težnjom da uskoro tehnički bude

najopremljeniji i najmoderniji u regionu,i osposobljen da brzo okupi preko 30.000 vrhunski obučenih i motivisanih pripadnika.

 

Više nije tajna da je mimo UNMIK-a na Kosmetu oformljena albanska služba bezbednosti, povodom koje UNMIK nema zvaničan stav.

 

Evidentno je da se i KFOR i NATO pripremaju za najnepovoljniji razvoj dogadjaja.

 

 

Zbog toga je istorijski i životni interes da u Vojsci budu ubrzani svi procesi koji će je što je moguće brže i kadrovski i tehnički osposobiti za moguće izazove.

 

Ti zadaci ne mogu se sagledavati samo u narednim mesecima,  već možda i nedeljama.

 

 

Na Fruškoj Gori 30. i 31. jula 2005.