POSETA ILI   SRBIJA, NEMAČKA I RUSIJA

 

Na tri dana ‘'pre roka'' Predsednik Srbije otklanja brige  onih koji zbog prve posete Predsednika Rusije Srbiji strahuju za budućnost Srbije u EU!

 

Nemačkom dnevniku Welt   Predsednik Srbije kaže kako  Srbija nema razloga da ima veću distancu prema Rusiji nego Nemačka i dodaje:  „Vaša zemlja ima isto tako funkcionalne odnose sa Rusijom, kao i mi, verovatno čak i tešnje". Podsetivši da je Nemačka posrednik između Rusije i Evrope, Tadić je izrazio nadu da i Srbija može da igra sličnu ulogu.

 

Predsednikove reči imaju i politički i naboj dosetke, ali je, uprkos tome ipak moguće pitanje o  njihovoj unutrašnjoj upotrebi, njenim dometima i delotvornosti.

 

Naime, u kontekstu posete Predsednika Rusije  Beogradu  i Srbiji, uz sve ostalo ovde su  evidentni  i radovanje i budjenje nade:  i rusofila od 1948. koji istorijsko NE Staljinu smatraju greškom; i onih koji su ovde bili užasnuti padom berlinskog zida i povratkom višepartijskog sistema; i onih koji su  se ovde neskriveno radovali pučističkoj akciji protiv Gorbačova i Jeljcina, a neki pučistima slali i telgrame podrške; i onih koji su svetlu srpsku budućnost tražili i traže  u zaoštravanju odnosa Moskve i Vašingtona; i onih koji su smatrali da je velike godišnjice Informbiroa i sovjetske invazije na Čehoslovačku najbolje bilo prećutati;   i onih koji su ovde uživali zbog odnosa Moskve prema haškim  i drugim  poternicama u vezi sa Srbijom; i onih kojima su ruske stotine veće od zapadnih milijardi i milona, a ideja da Srbija bude Kuba bez mora sasvim realna, opravdana i moguća  itd...

 

Srbija dakle nije Nemačka  već samo i zbog ovog (zabrinjavajućeg) balasta  prema kome aktuelna Rusija ‘'ponegde i ponekad'' ispoljava odnos koji bi valjalo  podrobnije analizirati!

 

Srbija, isto tako,  nije Nemačka i zato što je odnos Rusije prema Srbiji, zasnovan na podršci kosovskoj politici Srbije,   ''drukčiji''  i‘'bliskiji'' -  sve do u svetu diplomatije posve neuobičajene neposrednosti, gesta kada je ruski ambasador, u ranim prepodnevnim satima, u danu kada su Srbija i svet strahovali zbog izbora radikala Tomislava Nikolića za predsednika srpskog parlamenta,  požurio da bude  prvi koji će mu javno čestitati na tom izboru! O bliskosti i neposrednosti diplomatskog govora kojim su, prilikom dolaska Gasporma u Srbiju, gospodin Šojgu i Konuzin korili i komunicirali sa  vladajućim političarima u Srbiji da se i ne govori.

 

Zato Predsednikove reči o odnosu Srbije i Rusije, doduše namenjene Nemcima, a ne Srbima, kanda ne mogu biti dovoljne. U Srbiji pogotovo kakva je danas, potrebno je kazivati i činiti mnogo više. Ponajmanje  samo zbog predstojeće posete Predsednika Rusije, koja je dakako  i važna i istorijska.