|

DALJE
OD KRIŠTA
U aktuelnom preispitvanju upravnih odbora javnih preduzeca i
primanja plata njihovih članova izostaju neke ‘’sitnice’’.
Naprimer, da li ti ljudi koje su tamo delegirale partije imaju
obavezu, mozda cak i pismenu, da deo svojih
prinadlezznosti koje ostvaruju kao članovi UO uplacuju u kasu stranke koja ih
je tamo poslala. Slicno praksi, naprimer, da poslanici potpisuju
blanko ostavke tj. izjavu o pokornosti partijskim vodjama.
Promiče
i uvidjanje kako u Srbiji najbrže uspeva reinkarnacija loše
prošlosti.
Niko ne smatra potrebnim da opomene kako, uprkos najava
teških poslovnih godina, u Srbiji valja zaustaviti oživljavanje
populističke samoupravljačke ideologije u kojoj su plate čistačica
bile osnov za izračunavanje plata menadžmenta.
Olako sticanje poena i povladjivanje takvom mentalitetu, u slučaju
Bojana Krišta koji je rukovodio Aerodromom Beograd, je kratkoročno
možda i isplativo u osvajanju političkih poena kod siromašne a često
i obesne javnosti.
Pa ipak, Predsednik Srbije bi o svemu što nam se dogadja morao da
razmišlja i dugoročno! Umesto onih koji, iz njegovog kabineta, anonimno
i poluzvanično, javnosti poručuju kako i o čemu on razmišlja; pa
tako ispada da Boris Tadic misli ’’prozvan’’ isto što i tabor
njegovih najljućih političkih protivnika - todorovićevsko-radetićki
radikali!
Šta je u Srbiji i za Srbiju dobro ne odredjuju ekonomski pokazatelji
već političari i nagodbe sa njima.
U suprotnom, kad je reč o javnim preduzecima vecu dreku političkih
dušebrižnika trebalo je da izazovu ona koja, za razliku od
aerodroma, ne posluju sa (tako dobrim) profitom i u kojima se
novac ‘’skriva’’ da ga ne bi, naprimer, prigrabila drumska mafija.
Aktuelna i u osnovi populisticka prasina oko javnih preduzeca - u
zemlji u kojoj su minstiri radi štednje u restoranu zgrade vlade
presli na suvu hranu!!! - uopšte neće rasvetliti
činjenice partitokratije i
finansijske motivacije stranaka za mesta u upravnim odborima. One
će i dalje ostati zatomljene u okviru ukupne (ne)transparentnosti
finansiranja političkih stranaka.
No svako će dobiti svoje i šta mu treba. I narod i političari.
|