DALJE OD KRIŠTA

 

U  aktuelnom preispitvanju upravnih odbora javnih preduzeca i primanja plata njihovih  članova izostaju neke ‘’sitnice’’.

Naprimer, da li ti ljudi koje su tamo delegirale partije  imaju obavezu, mozda cak i pismenu, da deo svojih prinadlezznosti koje ostvaruju kao članovi UO uplacuju u kasu stranke koja ih je tamo poslala.  Slicno praksi, naprimer, da poslanici potpisuju blanko ostavke tj. izjavu o pokornosti partijskim vodjama.

Promiče i uvidjanje kako u Srbiji najbrže uspeva reinkarnacija loše prošlosti.

Niko ne smatra potrebnim da opomene kako, uprkos najava teških poslovnih godina,  u Srbiji valja zaustaviti  oživljavanje populističke samoupravljačke ideologije u kojoj su plate čistačica bile osnov za izračunavanje plata menadžmenta.

Olako sticanje poena i povladjivanje takvom mentalitetu, u slučaju Bojana Krišta koji je rukovodio Aerodromom Beograd,  je kratkoročno možda i isplativo u osvajanju političkih poena kod siromašne a često i obesne javnosti.

Pa ipak, Predsednik Srbije bi o svemu što nam se dogadja  morao da razmišlja i dugoročno!  Umesto onih koji, iz njegovog kabineta,  anonimno i poluzvanično, javnosti  poručuju kako i o čemu on razmišlja;  pa tako ispada da Boris Tadic  misli ’’prozvan’’   isto što i tabor njegovih najljućih političkih protivnika - todorovićevsko-radetićki radikali!

Šta je u Srbiji i za Srbiju dobro ne odredjuju ekonomski pokazatelji već političari i nagodbe sa njima.

U suprotnom, kad je reč o javnim preduzecima vecu dreku političkih dušebrižnika trebalo je  da izazovu ona koja, za razliku od aerodroma,  ne posluju sa (tako dobrim) profitom  i u kojima se novac  ‘’skriva’’ da ga ne bi, naprimer,  prigrabila drumska mafija.   

Aktuelna i u osnovi populisticka prasina oko javnih preduzeca - u zemlji u kojoj su minstiri radi štednje u restoranu zgrade vlade presli na suvu hranu!!! - uopšte neće rasvetliti  činjenice partitokratije i  finansijske motivacije stranaka za mesta u upravnim odborima. One će i dalje  ostati  zatomljene u okviru ukupne (ne)transparentnosti finansiranja  političkih stranaka.

No svako će dobiti svoje i šta mu treba. I narod i političari.