JUBILEJI LETA 2008.

 

Obeležavanje 21. avgusta 1968. u Srbiji je proteklo s mrzovoljom i uzdržano!

Gotovo ni jedan srpski političar se nije oglasio niti pokušao da bilo šta aktuelno kaže povodom  četrdesete godišnjice  od dana kada je Moskva svoje političke argumente zamenila i poduprla tenkovima i invazijom Čehoslovačke zastavljajući tako tamošnje  izmicanje  njenom  uticaju i dominaciji!

Za ovdašnje naravi ovoj godišnjici u Srbiji se pristupilo neuobičajeno obazrivo, pa ako se nešto o njoj  i pisalo, tastaturama  se prilazilo  u higijenskim rukavicama   i sa prevencijom da  se bilo ko u Moskvi  ne iritira.

Opravdanje  kako je to uradio SSSR  sa kojom današnja Rusija nema nikakve veze bled je izgovor,  pogotvo u kontekstu  nesumnjivog restajlinga nekadašnjeg  imidža, novog političkog bontona i vokabulara Kremlja prilično vešto saobraženih novim  i  aktuelnim ruskim interesima, potrebama i pogledima.  

Godišnica je možda došla u ’’nezgodno vreme’’ i u Srbiji u kojoj ovog leta vlada posebna averzija prema  sličnostima ili poredjenjima.  Pogotovo kad je reč o Gruziji i Južnoj Osetiji. Ovu nelagodnost  još će više  povećati  oficijlene inicijative u Rusiji da Moskva prizna Južnu Osetiju kao zasebnu državu. Nije li  u suprotnom Beograd morao biti prvi koji će glasno ustati  u zaštitu gruzijske teritorijalne celovitosti?

Nelagodnost vlada i oko energetskog sporazuma,  oko kojeg  glas ruskih partenra i zvaničnika postaje sve oštriji, a ponašanje sve manje taktično  i sve više upozoravajuće.  Jer, ako je i razumljivo da  ruska strana štiti svoje interese, nije razumljivo zašto se ovde, uglavnom ćuti  i otkud pravo da se sprskoj strani i javnosti - za racionalna pitanja koja ona postavljaja ne ruskim već svojim zvaničnicima i koji valjda njoj i odgovaraju -  sa visokog mesta spočitava  kako je korišćenje tog demokratskog prava stvaranje antiruske atmosfere. Odakle to da predstavnici prijateljske zemlje  sve manje diplomatski ističu kako po Srbiju, uključujući sa onim i ’’šire’’ ne bi bilo dobro da se taj sporazum ne ratifikuje?!

Postoji,  medjutim, stara   izreka koja kaže kako ono što se ne pušta na vrata udje kroz prozor.

Pitanje je kako srpski političari gledaju na ovo  naravoučenije u pogledu narečenih tema.

Pristup četrdesetogodišnjici  znacajnoj  za Čehe i Slovake i ovdašnje reakcije mnogo govore o Beogradu u avgustu 2008,  kao što je govorio i avgust 1968. kada je Beograd medju prvima  digao svoj glas protiv ’’ruske bratske pomoći u interesu češkog naroda’’ i politike nametanja sile.

No, šta tek govori saznanje  o načinu na koji se u Srbiji ovog leta odnosilo prema još većem  jubileju koji se ticao i nas i sveta  - 60-godišnjici  od Rezolucije IB-a ! Dobrih baštinika iskustva te velike pobede ovde više kao da nema. Stiče se utisak kao da su u Srbiji glasniji oni koji se zbog te pobede kaju!