ZIDANJE TORNJA NA AVALI

 

Juče sam, u danu  uoči ‘’najvažnijeg dana srpskog mitingašenja’’    nekim prijateljima  ‘’iz zemlje i sveta’’ pokušavao da objasnim u čemu je razlika izmedju Srba, pogotvo onih koji su  na vlasti  i ostatka sveta, izmedju toga  biti  i ne biti Srbinom,  biti ili  ne biti Balkancem...

Činilo mi se i čini da je  različitost sprskog weltanschaung-a   (  ovih dana i u  vreme uoči ovdašnjih najavljivanih nacionalnih  ’’kristalnih noći’’)   i zalduno i  teško  objašnjavati  u uobičajenom diskursu koji kreira i naše ukupno življeljenje i  preživljavanje, ali i gubljenje istorijskog vremena.

Zidanje tornja na Avali  (u)činilo mi se mnogo  lakšim putem za objašnjavanje i razumevanje  ovdašnjeg zeitgeist-a .

Nekadašnji  je toranj na Avali razrušen u bombardovanju Beograda 1999. bio jedan od njegovih simbola, vidljiv odasvud kako se Beogradu i s’  puta i s’ vazduha približavalo, baš kao što su to za Njujork bile  kule Svetskog trgovačkog centra, razrušene 9. septembra godinu dana kasnije.

Reakcije na uništavanje simbola grada bile su potpuno različite.

Bogati Amerikanci, i zato su uostalom i bogati, na mestu nekadašnjih kula napravili su svetlosno spomen obeležje, raspisujući  medjunarodni konkurs za najbolje idejno rešenje....

Siromašni Srbi, i zato će takvi još dugo biti, ovde su, čak i  bez medjusobnih  konsultacija, rešili da izgrade novi ’’isti onakav’’  toranj, u čemu su  prednjačili  i gradjenje organizovali  isti ili prikriveni zagovornoci i naivni i zaslepljeni sledbenici  i  žrtve  ovdašnjih političkih  i  nacionalnih pristupa koji natkriljuju  ne samo toranj na Avali, već sada prete da natkrile  i sve druge istorijske  simbole pa i i mitove, a kamo li  naše obične, male živote....

Dodao sam, samoutehe radi  možda,  kako to  nalikuje  ’’bratskom duhu’’   koji je u Mostaru podigao još stariji i još lepši  novi most  umesto onog  starog  razrušenog u globalnom balkanskom ludilu i uništavanju svega postojećeg....

I još , na kraju, opomenu i savet   istoričara Slobodana Jovanovića  koji je svima u Srbiji, iz izgnanstva, sa staračkom mudrošću i smirenošću i u nacionalnom samootrežnjenju   poručio da će nacionalnu utakmicu na Balkanu u 21. veku, koju je jasno naslućivao, Srbi sasvim sigurno  izgubiti ukoliko se ne suprostave sopstvenom mentalitetu  i prilagode duhu novog vremena.