|

SRBIJA POSLE IZBORA
SPASAVANJE UTOPIJA
Da li je bilo ko, osim zaslepljenih i nepopravljivih optimista, od
5.oktobra
2000. pa do 12. maja 2008. mogao da poveruje da će se SPS-u ponovo
pružiti prilika da bude bitna stranka, a da pri tome ne mora da
išta opovrgava ili briše iz fundusa svog političkog nasledja?!
I da li je iko, povrh svega, mogao da veruje da će ta stranka, uz
to, svaku odluku koju bude donela u pregovorima o kreiranju budućih
političkih prilika u Srbiji posle parlamentarnih izbora 11. maja,
moći da opravdava kao razumljivu?!
No, ma kako na privi pogled ova situacija po SPS izgledala k’o dar
s’ neba, kao neočekivani poklon, ili jedinstvena i malo gde u
parlamentarnim demokratijama dobijena šansa, pozicija SPS daleko je
od idealne – i iz načelnih i iz unutarstranačkih razloga.
Ona je zapravo toliko dramatična i složena da ne bi bilo nikakvih
iznenadjenja ukoliko bi, zbog prilike u kojoj se zadesio, SPS
pozovao na dodatne i najvažnije konsultacije u svom postojanju
svoje celokupno članstvo – dakle, da sazvao - vanredni kongres,
na koji bi Srbija morala da čeka. Čak i to bi mogao da bude
dobitak jer bi
tako,
osim što bi podupro svoju odluku,
SPS, istovremeno i opet neočekivano, demonstrirao i za Srbiju
novu i važnu
demokratsku praksu - potpuno nesvojstvenu aktuelnim i vladajućim
partijskim elitama i
postojećim
strahovladama predsednika političkih partija u Srbiji. Opet uz
dodatni bonus: da se
može
nadati
i
podrškama od svih onih koji nisu baš sasvim zaboravili na ideje
slobode, jednakosti i bratsva - uprkos očajno tragičnoj sudbini
izvodjenja ovih pojmova u praksi na teritoriji zapadnog Balkana u
poslednjih dvadesetak godina.
SPS
i Srbija s njim zajedno žive od izbora pa do ispisivanja ovih
redova neočekivanu priliku
šansi
spasavanja
utopije, ili bolje reći utopija, kojih u Srbiji ima više...
Takva pozicija privlači pažnju ne samo onih koji će ovde u Srbiji i
na svojoj koži osetiti težinu odluke SPS, već i na globalnom planu
kod tzv. levice u svetu, ma šta to danas značilo i ma kako se
doživljavalo pismo grčkog socijaliste Jorgosa Papandreua.
Spašavajući utopije Srbija bi bila na putu da zadobije neočekivano
povoljne medjunarodne pozicije i pažnju svetske javnosti koja se
samo koji dan ranije nije dala ni zamisliti.
Eto i zato Srbija ovih dana živi uzbudljivim životom, a SPS
i
životom kockara – može li se na ruletu dobiti dva puta uzastopno.
I
uz to s
teškim
pitanjem šta da čini sa trenutnim dobitkom.
Nema niakvih garancija, ni bilo kakve utehe.
Kakva god bude doneta odluka – neko će se kajati.
A o svemu će pričati oni koji sve to uspeju da prežive!
|