SRBIJA POSLE IZBORA

SPASAVANJE UTOPIJA

Da li je bilo ko, osim zaslepljenih i nepopravljivih optimista,  od  5.oktobra 2000. pa do 12. maja 2008. mogao da poveruje da će se SPS-u  ponovo pružiti prilika da bude bitna stranka, a  da pri tome ne mora da išta opovrgava ili briše iz fundusa svog političkog nasledja?! 

I da li je iko, povrh svega, mogao da veruje da će ta stranka, uz to, svaku odluku koju bude donela u pregovorima  o kreiranju budućih političkih prilika u Srbiji posle parlamentarnih izbora 11. maja, moći  da opravdava kao razumljivu?!

No, ma kako na privi pogled ova situacija po SPS izgledala k’o dar s’ neba, kao neočekivani poklon, ili jedinstvena i malo gde u parlamentarnim demokratijama dobijena šansa,  pozicija SPS daleko je od idealne – i iz načelnih i  iz unutarstranačkih razloga.

Ona je zapravo toliko dramatična i složena da ne bi bilo nikakvih iznenadjenja ukoliko bi, zbog prilike u kojoj se zadesio,  SPS pozovao na dodatne i najvažnije konsultacije u svom postojanju  svoje celokupno članstvo – dakle,  da sazvao  -  vanredni kongres, na koji bi Srbija morala da čeka.  Čak i  to bi mogao da bude dobitak jer  bi tako, osim što bi podupro svoju odluku,   SPS,  istovremeno i opet neočekivano, demonstrirao i za Srbiju novu i važnu demokratsku praksu -  potpuno nesvojstvenu aktuelnim i vladajućim partijskim elitama i postojećim strahovladama predsednika političkih partija u Srbiji.  Opet uz dodatni bonus: da se može nadati  i podrškama od svih onih koji nisu baš sasvim zaboravili na ideje slobode, jednakosti i bratsva -  uprkos očajno tragičnoj sudbini izvodjenja ovih pojmova u praksi  na teritoriji zapadnog Balkana u poslednjih dvadesetak  godina.

SPS i Srbija s njim zajedno žive od izbora pa do ispisivanja ovih redova  neočekivanu priliku šansi  spasavanja utopije, ili bolje reći utopija, kojih u Srbiji ima više...

Takva pozicija privlači pažnju ne samo onih koji će ovde u Srbiji i na svojoj koži osetiti težinu odluke SPS,  već i na globalnom planu kod tzv. levice u svetu, ma šta to danas značilo i ma kako se doživljavalo pismo grčkog socijaliste  Jorgosa Papandreua.

Spašavajući  utopije Srbija bi bila na putu da zadobije neočekivano povoljne medjunarodne pozicije i pažnju svetske javnosti koja se samo koji dan ranije nije dala ni zamisliti.

Eto i zato Srbija ovih dana živi uzbudljivim životom,  a SPS i životom kockara – može li se na ruletu dobiti dva puta uzastopno. I uz to  s teškim pitanjem šta da čini sa trenutnim dobitkom.

Nema niakvih garancija,  ni bilo kakve utehe.

Kakva god bude doneta odluka – neko će se  kajati.

A o svemu će pričati oni koji sve to uspeju da prežive!