|

JUŽNJAČKA UTEHA
Boris
Tadić na prošlonedeljnim izborima dobio je pravo da još pet godina
ostane Predsednik Srbije.
2.300.000 ljudi koji su mu svojim glasovima omogućili taj dobitak
dosad su dobili ništa - ne računajući ona dva javna obraćanja (koje
bi što pre trebalo zaboraviti ) dobitnika izbora u noći slavlja, javno
objavljeno Predsedničko pismo kojim Boris Tadić traži da se održi
sednica Vlade i novu neizvesnu srbijansku političku konvulziju!
Kako se
sada čini ona njegova vika i mlatanje rukama u drugom izbornom krugu
nisu bili nagoveštaj odlučnijeg Predsednika već samo uvažavanje
saveta marketinškog izbornog tima. A ako se stanje stvri brzo ne
promeni i što vreme više odmiče ti će saveti biti sve teže breme
u još formalno ni započetom novom predsedničkom mandatu.
Boris
Tadić već je propustio priliku da jednim potezom pera predupredi
sadašnji srpski politički čvor i da one koji su mu dali svoj glas
ohrabri. Propustio je priliku da u ponedeljak uveče, pošto je tekst
političkog sporazuma stigao iz Brisela, odmah otputuje u Brisel i
stavi svoj potpis (sa garancijom 2.300.000 dobrovoljnih žiranata) na
taj sporazum - koji je inače toliko načelan da mu je i
primereniji predsednički nego potpis predstavnika izvršne vlasti!
No, ima
još.
Umesto
da se svima, a posebno svojim biračima javno obrati u trenutku
započinjanja Koštuničinog tihog udara on mu piše pismo iako je svima,
a nadati se i njemu samom, bilo jasno da Koštunica Predsednikov
zahtev neće uvažiti. Posao direktnog i neodložnog sučeljavanja
prepušten je izjavama ministara i koalicionih partnera, dok se
Tadić ima baviti ozbiljnijim (kojim) predsedničkim aktivnostima.
U
stvari, od pojavljivanja na prozoru gradskog odbora Demokratske
stranke u izbornoj noći pobednik izbora pojavljuje se i zbori manje
od onog ko je na tim izborima izgubio.
Boris
Tadić zapravo tek mora da opravda 2.300.000 glasova! I možda su u
pravu oni koji tvrde da to za njega neće biti ni malo lak, a u
budućnosti, ukoliko ne prodnadje način sa suprotstavljanje Koštunici
i nastavi za politikom unutrašnjeg prilagodjavanja, to može biti i
neostvariv zadatak.
2.300.000
hiljada ljudi nije broj sa kojim se trajno može računati.
2.300.000 hiljada ljudi ovih dana je zabrinuto i razočarano.
Ako
Tadić nastavi postizbornu ćutnju odugovlačenje i popuštanje tamo gde
se popustiti ne sme 2.300.000 ljudi ipak može da pronadje
svojevrsnu utehu u tome da su zapravo i jedino i jasno glasali za
svoju evropsku budućnost. To više niko ne može poreći. I zato su
narodnjaci sve bešnji, a radikali više (kao) tužni.
Iskazano opredeljenje naroda za Evropu, bar zasad, štiti i od
neodlučnosti i premišljanja i od onih koji nagoveštavaju nova vunena
vremena i koji su na korak od toga da 2.300.000 hiljada ljudi
proglase unutrašnjim izdajnicima srpstva.
|