JUŽNJAČKA UTEHA

 

Boris Tadić na prošlonedeljnim izborima dobio je pravo da još pet godina ostane Predsednik Srbije.

2.300.000 ljudi koji su mu svojim glasovima omogućili taj dobitak dosad su dobili ništa - ne računajući  ona dva  javna obraćanja (koje bi što pre trebalo zaboraviti ) dobitnika izbora u noći slavlja,  javno objavljeno Predsedničko pismo kojim Boris Tadić traži da se održi sednica Vlade i novu neizvesnu srbijansku političku konvulziju!  

Kako se sada čini ona njegova vika i mlatanje rukama u drugom izbornom krugu nisu bili nagoveštaj odlučnijeg Predsednika već samo uvažavanje saveta  marketinškog izbornog tima. A ako se stanje stvri brzo ne promeni i što vreme više odmiče  ti će saveti biti sve teže  breme  u još formalno ni započetom novom predsedničkom mandatu.

Boris Tadić već je propustio priliku da jednim potezom pera predupredi sadašnji srpski politički čvor i da one koji su mu dali svoj glas ohrabri. Propustio je priliku da u ponedeljak uveče, pošto je tekst političkog sporazuma stigao iz Brisela, odmah otputuje u Brisel i stavi svoj potpis (sa garancijom 2.300.000 dobrovoljnih žiranata)  na taj sporazum -   koji  je inače toliko načelan da mu je i primereniji predsednički nego potpis predstavnika izvršne vlasti!

No, ima još.

Umesto da se svima, a posebno svojim biračima javno obrati u trenutku započinjanja Koštuničinog tihog udara on mu piše pismo iako je svima, a nadati se i njemu samom,   bilo jasno da Koštunica Predsednikov zahtev neće uvažiti. Posao direktnog i  neodložnog sučeljavanja prepušten je izjavama  ministara i koalicionih partnera, dok se Tadić ima baviti ozbiljnijim  (kojim) predsedničkim aktivnostima.

U stvari, od pojavljivanja na prozoru gradskog odbora Demokratske stranke u izbornoj noći pobednik izbora pojavljuje se i  zbori manje od onog ko je na tim izborima izgubio.

Boris Tadić zapravo  tek mora da opravda 2.300.000 glasova! I možda su u pravu oni koji tvrde da to za njega neće biti ni malo lak, a u budućnosti, ukoliko ne prodnadje način sa suprotstavljanje Koštunici i nastavi za politikom unutrašnjeg prilagodjavanja, to može biti i neostvariv zadatak.  

2.300.000 hiljada ljudi nije broj sa kojim se trajno može računati.

2.300.000 hiljada ljudi ovih dana je zabrinuto i razočarano.

Ako Tadić nastavi postizbornu ćutnju odugovlačenje i popuštanje tamo gde se popustiti ne sme  2.300.000 ljudi ipak može da pronadje svojevrsnu utehu u tome da su zapravo i jedino i jasno glasali za svoju evropsku  budućnost. To više niko ne može poreći.   I  zato su narodnjaci sve bešnji, a radikali  više (kao) tužni.

Iskazano opredeljenje naroda za Evropu, bar zasad,   štiti i od neodlučnosti i premišljanja i od onih koji nagoveštavaju nova vunena vremena i koji su na korak od toga da 2.300.000 hiljada ljudi proglase unutrašnjim izdajnicima srpstva.