LJUTI SOS I GLASNE ŽICE

 

Glasnost naše diplomatije,  samopouzdanje i izričitost poslednjih iskaza  sprskih stavova oko budućnosti Kosova i Metohije i ponašanja Srbije, kao i njihovu intonaciju, možda bi trebalo posmatrati i u kontekstu razvoja odnosa na liniji Zapad – Rusija, ili pak disonantnih tonova u trouglu Moskva-Vašington – Brisel i uz    ’’ljuti Putinov sos’’ (kao  umak, a ne s.o.s),  kako se na Zapadu ponegde nazivaju poruke koje im ruski Predsednik u poslednje vreme  upućuje.

 

Što je više ljutine i varničenja u pomenutim odnosima i na pomenutim relacijama, kao  da ovdašnje samopouzdanje raste.

 

To samo donekle može biti razumljivo, ali baš zato možda nije na odmet i politička uzdržanost i pre svega opreznost,, neophodnost  ponašanja  koja neće sužavati mogućnost izbora i alternativa daljih srpskih reakcija u predstojećem raspetljavanju kosmetskog čvora.

 

Male države,  uglavnom, nemaju dobra iskustva sa podrškom od velikih.

 

Podrška velikih   uvek je uslovljena i velikim interesima i obično  prestaje onog trenutka kad veliki procene da  to, nadalje,  u bilo kom smislu moglo da im zasmeta - baš kao što im je i dotad koristilo.

 

Okretanje aviona ruskog premijera u  vazduhu na putu za Ameriku i njegov povratak u Moskvu, kad je počelo bombardovanje SR Jugoslavije, nije se završilo ulaskom Rusije u rat sa NATO-om, već dolaskom Černomidina sa predlozima i uslobima sadržanim u Kumanovskom ugovoru; kao što su u političku ili doslovnu penziju otišli i ruski generali koji su se juna 1999. nadali odmeravanju snaga sa trupama generala Džeksona koje su se tada razmeštale na Kosovu i Metohiji.

 

Vetar u jedra srpskoj diplomatiji mogao bi lako promeniti pravac ako je to ’’od širih i opštih interesa, npr. onih   u vezi sa ruskim gasom, kaspijskom naftom,  itd.’’

No,  to ne znači da bi naš brod  sa jedrima bez vetra  tada ostao i na mirnom moru.

 

Ali, valja se nadati  kako savremena Srbija pamti i sve one primere iz sopstvene istorije, i to ne samo najnovije već od njenog nastajanja, u kojima se posledice već vekovne  ’’bratske ljubavi’’ pokazuju kroz primere  koje je teško, a  ponekad i nemoguće opravdati i zbog  čega je naravno najviše i jedino trpela samo  – Srbija.