G E N E R A L

 

 

Posetioci ovog dela našeg site-a koji je neka vrsta personalnog  ’’ventila’’  su malobrojni. U svakom slučaju njihovu većinu   ne čine pripadnici  moje  porodice, a ni moji školski drugovi ili prijatelji kojih, nadam se,  ima mnogo više.

 

I baš zato Poseban tretman i traje: Zbog tih drugih, koje ne poznajem, a medju kojima su, osnovano pretpostavljam, najredovniji baš oni koji se sa mojim stavovima ne slažu -  ali ‘’uživaju’’ jer im je olakšano da utiču na ono što mi se dogadja. Zasad samo na poslovnom  planu, mada imam  osnova za sumnju kako  se njihov uticaj ‘’širi’’.

 

I sad se, naravno,  već četvrti ili peti dan  čeka Poseban tretman za generala Ninoslava Krstića!

 

E, pa -  uprkos inata koji i održava  Poseban tretman  pojedinih tema i pojedinih ličnosti, inata koji, nažalost,  dokazuje da sam i ja pod uticajem ovdašnje duhovnosti i poreklom iz krajeva do kojih je srbijanski  mentalitet  uspeo da dopre -  od posebnog tretmana generala Krstića nema ništa.

 

Iz inata.  Ali i iz nekih drugih razloga koji mi se ne uklapaju u pisanje ovog teksta, mada oni, kao takvi, kao razlozi ,  mogu biti i važniji.

 

However, (bilo kako bilo)   novinarski deo mog CV-a  provocira aktuelnost.

Ostatak mog radnog  životnog iksustva, opet, opominje me kako , upkos moje privatne lakovernosti i otvorenosti prema ljudima koje susrećem, na papiru sve izgleda drugačije; u svakom slučaju komplikovanije. Pa tako i vest od  ovog vikenda kako je na zahtev ’’medjunarodnog faktora’’, (neki listovi  preciziraju da je  faktor ‘’američki’’) General zbog nediscipline naspram tzv. akcionog plana smenjen sa  funkcije o kojoj se pita srpska vlada, a što je deo  medija predstavio ili  preveo kao podršku Ratku Mladiću.

 

Ne bih baš mogao da napišem kako me je ta vest, medijiski obnarodovana u noći izmedju petka i subote,  iznenadila.

 

Naprotiv. Ali svakako to ‘’iznenadjenje-koje-to-nije’’ bilo je  mnogo manje nego ono naspram teksta  koji je, čini se,  poslužio kao povod dokazivanja ovdašnje službene i  sadašnje ‘’globalne odlučnosti’’ da se sa haškim sudom grade novi odnosi poverenja i saradnje.

 

Moja prva reakcija, moj prvi gest bili su,  doslovce,   u potpunom skladu sa lepim generalovim prezimenom.

 

Onda sam se još  setio kako je General, jula 2004,  bez ustezanja prihvatio moj predlog da u saopštenju FBD napišemo kako nesaradnja sa Hagom ugrožava bezbednost zemlje, kako saradnja sa Hagom mora biti potpuna i bezuslovna itd… Uostalom,  sve oko Haga i FBD je na sajtu.

 

Ali  do danas nije bilo napisano da sam nedugo posle tog saopštenja Generalovog ‘’pretpostavljenog’’  zamolio da Generala -   koji mi se požalio da mu posle objavljivana istog  prete i da ima osećaj kako ga prate i džedže pod prozorima -  zaštiti.

 

General je onda -  kao Potpredsednik Koordinacionog tela za jug Srbije, a ne Predsednik FBD, dobio jaki džip i kršnog  vozača koji osim što tako izgleda i lično  uživa  kad  ostavi utisak ili se čak, ponekad  i predstavi  kao body guard,  osoba iz ličnog obezbeđenja.  A General je, uz to,  u svojoj akt-tašni nosio – veliki srebrni revolver.

 

Taj je ‘’tretman’’ trajao jedno vreme.

Potom je tiho usahnuo.

 

Ne znam da li je Generalu prvo uskraćen džip ili je prvo General   prestao da nosi revolver.

 

A ni zašto.

 

Niti sam ga to, do danas,  pitao.