VELJINI PRINCIPI

 

 

Nije potrebna preterana mudrost, e da bi se zaključilo zašto su se  baš u Vojvodini prethodnih dana najviše okomili na tzv. ''moravske principe’’  Velje Ilića!

 

Svako se češe tamo gde ga svrbi!

 

U Vojvodini, dakako  i pre svega zato  što bi Ilićevo zalaganje za favorizovanje Srba iz Srbije u kadrovskoj politici Srbije - kako se uplašio i novosadski Dnevnik -  moglo potaknuti da moravske  dopune i  vojvodjanski principi: tj. traženje većih prava  za autentične Vojvodjane u samoj Vojvodini. (Dnevnikov komentator  u svojim strahovanjima stigao je čak do rodoslova koji vodi do  vodje istorijskih seoba Arsenija Čarnojevića  - po mnogima danas glavnog krivca za kolaps srpstva na Kosovu) .

 

Ali šta se drugo u Vojvodini i moglo očekivati. Upravo (ili uprkos?!) na osnovu sadržajnog  vojvodjanskog  iskustva  sa ''dodjošima'' - onim vozovima koje je u svojoj pesmi pominjao i Djordje Balašević.

 

Dakle, o lokalnom iskustvu Vojvodjana, ‘’starosedelaca’’ sa ''samoorganizovanjem'' i zavičajnim (samo)podržavanjem ‘’ dodjoša’’ da se i ne govori.  I nekad, a i danas.

 

Ali uz ljudski i sasvim zdravorazumski razumljivo  ‘’zavičajno lobiranje’’, zašto ne bi bilo razumiljivo  i razmišljanje ‘’lobiranje-starosedelaca’’ koji, usput,  nemaju dvojno državljanstvo  i rezervne domovine.

 

Kritičko nadilaženje ove  zdravorazumske, a ponekad i malogradjansko-palanačke   ravni u kojoj su utemeljeni i ‘’Veljini principi’’,  izostalo je, kao što je pre svega u Vojvodini posebno  moralo  biti i promišljenije i odmerenije.

 

Naprimer,  kad je reč o tradiciji dobrih medjunacionalnih odnosa.

Nije li bilo  (samo naivnima možda), primerenije očekivati da se u Vojvodini Iliću zameri pre svega to što u se u svom pristupu kadrovskoj politici nije založio za veča prava svih gradjana Srbije, a ne samo onih gradjana koji su po nacionalnosti - Srbi. 

Nije li to  bila prilika da se ukaže  da i Madjar, Rusin, Slovak itd. svaki ''Nesrbin'' koji je ovde rodjen i ima državljanstvo države Srbije  mogu  da se izaberu i imenuju na sva ‘’važna mesta’’ u držađavnim službama -  sve do toga, a što se posbeno mora  očekivati  od glavnih zagovornika Kosova kao  dela  Srbije -  da Ilićevoj suprotstave ideju  da se i čelništvo, naprimer, neke bezbednosne službe i može i mora zamisliti sa punom otvorenošću  i za kosovskog  Albanca...

 

Tja. Da li su u Srbiji takve situacije zamislive?! 

I da li se  se olako ili jednako  može stati u odbranu stanja u odnosu na stvarnu situaciju što su na glavnim funkcijama  - ne samo u Vojsci i državnim službama  već  i šire, najuticajnim medijima naprimer, Srbi rodjeni van Srbije, ili Crnogorci koji su tek nedavno uzeli državljanstvo Srbije nekako bolje zastupljeni u odnosu na one druge?!

 

Takodje: može li se zamisliti da  u Srbiji krene ideja , e da bi se izbegla ‘’interna razlikovanja’’, pa da se donsese propis, zakon,  da  sve odgovorne funkcije  mogu obavljati samo oni gradjani Srbije koji sprpski list o državljanstvu imaju duže od naprimer 10 ili 15 godina?!

 

 *    *

 *

Naposletku, i bez direktne veze,   zaš to se i  dugotrajna  neuspešna potraga za Ratkom Mladićem barem teorijski ne bi mogla razmatrati i u kontekstima  zavičajnih podrški  i politika...?!