|
OD KOGA U SRBIJI ZAVISI OTVARANJE TAJNIH
DOSIJEA DB
POLITIKA, Beograd, Srbija, 02. septembra 2010.
Srbija bi uskoro
mogla da dobije zakon o otvaranju tajnih dosijea službi bezbednosti.
Predstavnici Bezbednosnoinformativne agencije i Ministarstva pravde
izrazili su spremnost i ponudili saradnju zaštitnikugrađana Saši
Jankoviću da pripremi zakonski predlog, a jedini problem, sudeći po
rečima Jankovića, bi moglo da predstavlja neslaganje stručne
javnosti o načinu na koji bi se dosijei otvarali. U vrhu BIA našem
listu je rečeno da je ova agencija spremana da učestvuje u izradi
ovakvog zakona.
Saša Janković,
zaštitnik građana, kaže za naš list da je otvaranje dosijea
osetljivo pitanje i da je za pisanje ovog predloga potreban
konsenzus stručne javnosti.
–Ne bi bilo dobro
kada bi se otvaranje dosijea u službama bezbednosti shvatilo kao
pretnja, a da se stvori utisak da je to„šarena laža” – objašnjava
Janković.
Kada bi javnost
prepoznala napore da se već jednom reši pitanje koje već deceniju
ostaje nedefinisano, Janković bi, kaže,mogao da oformi radnu grupu
stručnjaka koji bi napisali predlog zakona o otvaranju dosijea
službi bezbednosti, uz uvažavanje svih argumenata stručne javnosti.
Tvrdi da bi funkcionalna verzija zakona mogla biti završena u roku
od tri do šest meseci.
Problem kod
otvaranja tajnih dosijea je uvek bio neslaganje stručne javnosti o
načinu na koji bi se to uradilo. Srpski pokret obnove, stranka koja
je najglasnija po ovom pitanju, smatra da bi trebalo da se otvore
svi dosijei i da se objave imena svih doušnika, kako je to urađeno u
Češkoj posle pada komunizma. S druge strane, stručna javnost, ali i
sama tajna služba, bila je protiv objavljivanja imena doušnika, jer
bi to praktično ugasilo današnju agenciju. Jednostavno, smatraju
oni, ukoliko bi se otkrila imena informatora, današnja BIA bi ostala
bez informacija, jer niko više ne bi pristao da otkriva podatke bez
kojih je, i pored sve tehnologije, nemoguće obavljati poslove
nacionalne bezbednosti.
Kako se čini, sam
Janković ima dobro, moglo bi se reći, kompromisno rešenje – ovo
pitanje bi trebalo da rešava nadležni sud, od slučaja do slučaja.
–Svaki građanin
bi mogao da ima uvid u svoj dosije, u one podatke koje je tadašnja
služba državne bezbednosti prikupila o njemu, ali ne bi mogao da
vidi ko je bio informator. Ukoliko bi čovek u dosijeima video da mu
je naneta velika šteta od strane informatora, na primer da je zbog
nečije namerne dezinformacije ostao bez posla, onda bi mogao da se
obrati nadležnom sudu sa prijavom protiv nepoznate osobe. Sud bi
onda procenjivao da li će suditi informatoru i time objavio njegovo
ime – objašnjava Janković.
Dodatni problem
bio je, kako se stekao utisak, neslaganje BIA da se ti dosijei
otvore. Međutim, u BIA je za naš list rečeno da su oni spremni da
pomognu u stvaranju zakonskog predloga za rešenje ovog pitanja. Pre
pet godina je BIA napravila nacrt zakona koji bi rešio ovo pitanje,
ali taj zakon nikada nije došao na dnevni red vlade i Skupštine.
Janković je tada, kao stručnjak zaposlen u misiji Oebsau Beogradu,
pisao komentare na zakonska rešenja predložene od strane BIA.
Janković
objašnjava kako se stav BIA promenio po pitanju otvaranja dosijea.
–Pre dve i po
godine kada je predlagan zakon o službama bezbednosti, podneo sam
dva amandmana Narodnoj skupštini. Prvi koji se ticao kontrole službi
je usvojen, dok je drugi predviđao da se u roku od šest meseci od
usvajanja zakona otvore tajni dosijei. Taj amandman je odbijen na
sednici Odbora za odbranu i bezbednost skupštine. Posle toga sam
rekao da ću da iskoristim svoju zakonsku mogućnost i da predložim
usvajanje takvog zakona. U međuvremenu je usvojen Zakon o zaštiti
podataka ličnosti koji je praktično bio preduslov za otvaranje
dosijea, pa su predstavnici BIA tokom moje kontrolne posete ovoj
agenciji bili spremni da mi pomognu. Rekli su da će rado sarađivati
– objašnjava Janković. (Dušan Telesković)
*
naslov FBD
|