SPEKULACIJE POVODOM TRAGIČNE SMRTI  ŠEFA RUSKIH VOJNIH ŠPIJUNA

VJESNIK, Zagreb, Hrvatska,  02. septembra 2010.

Početkom kolovoza ove godine obavještajna postaja njemačke obavještajne službe BND u Damasku bila je vrlo aktivna. Za kvalitetne obavještajce nema »lovostaja«.

U Berlin je iz glavnoga grada Sirije poslano izvješće o užurbanosti u ruskom veleposlanstvu.

Sirijski izvori BND-a govorili su o nestanku visokorangiranoga ruskog obavještajnog časnika. Ruski diplomati prijavili su njegovo »iščeznuće« sirijskom ministarstvu unutarnjih poslova, uz molbu da postupak traženja bude što diskretniji. U glavnoj središnjici BND-a zaključili su da je vjerojatno riječ o krupnom špijunskom prebjegu.

Misterij se počeo rasplitati 8. kolovoza.

Sirijski ribari pronašli su truplo i predali ga nadležnoj lučkoj kapetaniji. Slučaj je preuzela sirijska tajna služba, pa je BND vrlo brzo doznao tko leži u lokalnoj mrtvačnici.

Truplo su prvo došli identificirati pripadnici ruskog veleposlanstva.

Bio je to mrtvac s najvećom mogućom »težinom« koji se našao u rukama Sirije nakon nekoliko desetljeća.

Radilo se o general-bojniku Juriju Ivanovu.

Operativci BND-a u Siriji dobili su pohvalu jer su za samo nekoliko dana otkrili da je riječ o smrti zamjenika šefa legendarne ruske vojno-obavještajne službe GRU. Nijemce nije zanimalo što je Ivanov radio u Siriji (ona je puna ruskih vojnih instruktora i, dakako, obavještajaca).

Zanimalo ih je kako je umro.

Skoro tri tjedna nakon tajnih vijesti o Ivanovu stigle su i javne iz Moskve.

U časopisu Krasnaja zvezda potvrđeno je da je nesretnim slučajem tragično nastradao i drugi vojni obavještajac Rusije. Daljnji precizniji »obavještajni radovi« (više ne samo BND-a) otkrili su da je general Jurij Ivanov boravio na godišnjem odmoru u jednom malom ribarskom naselju u blizini sirijsko-turske granice. Volio je plivati i jesti svježu ribu koju su ribari tek izbacili iz mreža.

Ruski visokotiražni mediji spekuliraju o tome da se Ivanov pripremao za bijeg na Zapad. Zar plivajući slobodnim stilom do turskih teritorijalnih voda? To je manje vjerojatno u odnosu na Ivanovljeve druge namjere.

Iz njegova životopisa može se doznati da je od 2000. do 2006. bio šef svih vojnoobavještajnih operacija u Čečeniji (uključujući i djelovanje vojnih specijalaca - Specnaza). Uživao je puno povjerenje Vladimira Putina i nadređenih vojnih elita.

Ali, uz ime i funkciju Ivanova u posljednje dvije godine vezane su brojne afere iz područja tzv. birokratskog ratovanja.

Jurij Ivanov bio je vrlo zainteresiran da ne dođe do reforme GRU-a, osobito ne druge uprave - vojne špijunaže.

Na njezinom čelu nalazi se vrlo ambiciozan general-poručnik Aleksandar Šljahturov, koji istodobno obnaša dužnost zamjenika šefa glavnog stožera ruske vojske.

Ivanov je sustavno gurao Šljahturova u rasprave o nepotrebnosti i štetnosti najavljenih reformi.

Od travnja 2009. Šljahturov je postao predvodnik skupine vojnih obavještajaca, koji su nastojali zakočiti radikalne promjene u službi, tvrdeći da bi one bile fatalne za GRU u cjelini (kao glavne ruske vanjske obavještajne službe s više od 12.000 zaposlenih profesionalaca).

Ivanov je smatrao da utjecaj GRU-a u ruskoj obavještajnoj zajednici treba stalno jačati, a ne smanjivati. Oporbeni ruski tisak i mediji izvan kontrole države cinično komentiraju: »Kakav Levant. General se utopio kupajući se u kadi. Kao i njegovi brojni prethodnici!«. (Fran Višnar)

* naslov FBD