POLJSKI OPTIMIZAM ZA SMORENU UNIJU

VJESNIK, Zagreb, Hrvatska, 07. juli 2011.

Što će Europa naučiti od Poljaka u idućih šest mjeseci? Europi je u vremenima krize potreban optimizam, a Poljska i njezino vodstvo, prije svega premijer Donald Tusk, imaju sposobnosti ohrabriti Europu i njezine građane. Zašto?

Ako pogledamo trenutačno stanje u Europskoj uniji, tada možemo samo stati i plakati. U eurozoni jedna kriza zamjenjuje drugu, na schengenski prostor slobodnog putovanja spušta se sjena dizalice koja ga želi srušiti, a europska vanjska politika koja je Lisabonskim ugovorom trebala dobiti svojevrstan doping, slabija je neko ikada dosad. Europa se nalazi u općem povlačenju. Kritičari i 'grobari' EU-a vode danas glavnu riječ. Bilo da je riječ o dužničkoj krizi, proširenju Europske unije ili pitanju migracija. Slikovito rečeno, kontrola zračnog prostora sve više se prepušta onima koji preziru Europsku uniju.

Eurokritičari preuzimaju sve više javnog prostora, a to se pokazuje i na izborima. Nacionalni populisti postali su suodlučujuća snaga. Pritom je manje važno jesu li već na vlasti ili ne. U Mađarskoj Orban sa svojom strankom Fidesz ima čak dvotrećinsku većinu, u vlasti sudjeluje i Dankinja Kjaersgaard, Talijan Bossi, tu su i snage koje spriječavaju sastavljanje vlade kao u Belgiji De Wever ili u Nizozemskoj Wilders koji tolerira vladu, u Francuskoj, pak, Le Pen ozbiljno prijeti izbornom pobjedom. Svi oni već sudjeluju i suodlučuju o budućnosti zemalja članica, a time i Europe. U Finskoj stranka Istinski Finci već sjedi u parlamentu kao snažna oporba.

Doprinos poljskog premijera Donalda Tuska zasad se nazire u vrlo zanimljivoj i dojmljivoj analizi. Tusk ističe da stvarna opasnost prijeti od onih koji se stalno zaklinju u svoju vjernost Europi, ali u političkoj praksi prijete temeljima cijelog europskog projekta. To se ne odnosi samo na danskog premijera Rasmussena, nego i za neke predsjednike vlada velikih članica, primjerice na Merkel koja se u manjim krugovima zgraža nad nemilosrdnom kampanjom protiv Grka, a malo kasnije sama pred većom publikom puše u isti rog.

U posljednje vrijeme se ipak javilo nekoliko političara koji imaju određenu težinu, primjerice predsjednik Europske središnje banke Trichet ili bivši njemački predsjednik Von Weizsäcker. Stoga velike nade leže upravo u poljskom predsjedništvu i premijeru Tusku koji je pokazao kako se treba postaviti prema euroskepticizmu.

Stvaranje atmosfere i raspoloženja nije sudbina nego zadaća. Politika je umjetnost utjecaja na atmosferu i raspoloženje. Prema potrebi, politika može mijenjati trendove. U Poljskoj je to uspjelo i zbog toga Europa može samo učiti od nje i dijeliti njezin optimizam. A dio optimizma koji širi Poljska u Europi su i planovi potpisivanje ugovora o pristupanju Hrvatske do kraja ove godine.(Alen Legović)

* naslov FBD