JOSIPOVIĆEVA POSETA KAO POTVRDA HRVATSKOG LIDERSTVA U REGIONU

VJESNIK, Zagreb, Hrvatska, 20. jula 2010.

 

Predsjednik Republike Ivo Josipović otišao je u prvi službeni posjet Srbiji. Posjet je s punim pravom izazvao veliku pozornost, a mnogi su ga unaprijed nazvali povijesnim. Je li uistinu bio povijestan, reklo bi se u maniri lošeg novinarstva, pokazat će vrijeme. U svakom slučaju, bio je važan i to najmanje zbog dva razloga.

 

Važan je zbog samog sadržaja. Dvojica predsjednika dotakla su sve teme - od kojih su mnoge vrlo osjetljive - a javno su se obvezali da će ih rješavati. Srbijanski predsjednik obećao je doći u Vukovar, Srbija će ustupiti dokumente vezane uz događaje u Vukovarskoj bolnici za vrijeme rata, počeli su i razgovori o aranžmanu za prelazak granice samo s osobnom iskaznicom, a probat će se i pregovarati da bi se riješilo pitanje granice. Iako se ne zna što stoji iza formulacije »netipičnoga dogovora«, kako je to spomenuo Boris Tadić, sasvim je jasno rečeno da će se stvar, ako taj dogovor ne uspije, riješiti arbitražom. Napokon, potvrđena je i izvrsna suradnja u suzbijanju organiziranoga kriminala.

 

Drugo, Josipovićev posjet važan je i zbog vremenskoga konteksta. Hrvatska je, bez imalo pretjerivanja, trenutačno pravi, ali i jedini integracijski hit, zemlja nadomak punopravnog članstva u Europskoj uniji, jer osim nje ni jedna od zemalja u regiji nije sposobna napraviti streloviti napredak. Kao takva, a što se pokazalo na »Croatia summitu« u Dubrovniku, može imati gotovo ključan učinak na svoje susjede da bi ih potakla na što brži i učinkovitiji nastavak reformi. Hrvatska je vlada to prepoznala, pa se bavi, osim načelnom, i konkretnom pomoći poput ustupljivanja prijevoda pravne stečevine EU-a.

 

Napokon, svakoj je pametnoj vladi stalo da u svojem susjedstvu ima stabilnog i uspješnog partnera. Premijerka Jadranka Kosor je baš u Dubrovniku naglasila da, kada je riječ o susjedima, treba stalno i neumorno - razgovarati. Tom se filozofijom vodio i EU kada je riječ o Hrvatskoj.

 

Regionalna suradnja ostaje jedan od najvažnijih elemenata Unijine politike prema regiji, i to ne bez razloga jer je to temelj unutarnjeg funkcioniranja EU-a, a ispunjavanje svih kriterija, uključujući i one haaške, jedini su ključ integracijskog uspjeha. Umjesto ljubomore, Srbiji bi taj uspjeh Hrvatske trebao biti samo dodatni poticaj. Pregovori o osjetljivim pitanjima ostat će isti kao i pitanja - osjetljivi, jer Hrvatska je Srbiji sve osim običnog susjeda.

 

Josipovićevim bi posjetom trebala prestati natjecanja i licitiranja o tome tko će zauzeti mjesto lidera u regiji. Ako je to i dalje nekome nepoznanica, onda je sasvim jasno tko lider ne može biti - onaj sa slabašnom demokracijom i isto takvom ekonomijom.( Bruno Lopandić)


 

* naslov FBD