SRBIJA DO STRAZBURA

NOVOSTI, Beograd, Srbija,  21. januara 2011.

Zvanični Beograd ne krije zadovoljstvo ratifikacijom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u Evropskom parlamentu. Potvrda da je Srbija sigurno na evropskom putu dočekana je čak i prekomernim optimizmom.

Ovdašnji mediji morali su da na sebe preuzmu neprijatnu obavezu da ostvareno postave u okvire realnosti i upozore da u Rezoluciji o evrointegracijama Srbije ima nekih stvari koje bi ovdašnje vlasti radije da previde.

Neki nepovoljni amandmani su odbačeni, neki usvojeni u ublaženom obliku, ali ima i onih koji su suprotni ovdašnjim ambicijama. Teško je sa ove udaljenosti od Strazbura oceniti koliko u svemu tome ima naklonosti i dobre volje evropskih parlamentaraca prema Srbiji, a koliko diplomatskog manevrisanja Božidara Đelića.

Rezolucija EP je koliko političko ohrabrenje, toliko i upozorenje Srbiji da približavanje EU i dobijanje statusa kandidata znači brže ispunjavanje ranije preuzetih obaveza – Hag, i efikasno sprovođenje onih koje tek stižu – Kosovo.

Kako dijalog sa Prištinom postaje politički preduslov kandidature, ta nova obaveza dospela je na metu kritika dela ovdašnje javnosti koja, zamorena rastućim brojem zahteva iz Brisela, postaje evroskeptična.

Nasumice odabrani komentari čitalaca „Politikinog” sajta nisu reprezentativan uzorak opšteg raspoloženja koje kaže da 57 odsto Srba želi u EU, ali potvrđuju trend koji taj procenat smanjuje.

Dragorad Malešević: „Zaluđivanje naroda ovom španskom serijom oko EU u koju nećemo ući za najmanje 10 godina ne vodi ničemu osim skupljanju jeftinih poena za buduće izbore”. Marko I: Odlični amandmani, samo im nedostaje jedan u kome će nas bombardovati u martu 2011. Nada an: Ovi amandmani Srbiju lišavaju Kosova i suvereniteta... Srbija postaje obična ledina. Saša Bilić: Možemo u EU samo kao pokislo kuče podvijenog repa. Milica Nadina: Izolacija od neprijatelja je spas za Srbiju.

Bilo bi dobro da u Briselu pažljivo saslušaju i ovakva mišljenja. Ne treba ih potcenjivati, ponajmanje ih hraniti. Makar iz nehata.

Beograd ima zajedničku rezoluciju o Kosovu sa EU. Trebalo bi da je to dovoljno kao čvrst okvir zajedničkog strateškog delovanja. Pritisak oko detalja, poput instrukcija o registarskim tablicama, može da se obavi i diplomatskom poštom. Nepotrebno je javno insistiranje na takvim temama, koje nisu bez značaja ali nisu od suštinske važnosti.

Jasno je da ne diktira Beograd uslove Briselu, već je obrnuto. To je, takođe, dobrovoljan strateški izbor Srbije, ali i unija mora da ima sluha kako bi pomogla, a ne odmogla ovdašnjim vlastima.

Ako je proces pridruživanja Srbije Evropskoj uniji obostrana želja, a tako kažu i u Beogradu i u Briselu, onda bi Evropljani u nekim situacijama morali da pokažu više takta za zemlju čiji nacional-patriotski naboj još treba smirivati, a ne raspirivati. (Boško Jakšić )