ŽAŠTO CRNA GORA MITROPOLITA SPC AMFILOHIJA (O)SUDITI MORA

POBJEDA, Podgorica, Crna Gora,  10. januara 2011.

Mitropolit crnogorsko-primorski SPC je na Badnji dan prokleo sve one koji su za rušenje nelegalno podignute crkve na Rumiji. Time je zapravo prokleo civilizacijske i pravne osnove crnogorske države, što I nije iznenađenje, jer se zna koliko je uvažava i voli. Prokleo je i evropske demokratske temelje i pokazao koliko mu je stalo do njih.

„Ko srušio taj hram, Bog ga srušio i njega i njegovo potomstvo i časni krst mu sudio“ – riječi su za koje bi mogao I krivično odgovarati. Kao i za javno prozivanje predsjednika Demokratskog saveza Albanaca u Crnoj Gori (u principu bilo kojeg građanina), da kao „musliman, neprestano podstiče bezumneljude da urade isto ono što su uradili Turci osvajači kada su osvojili Bar i kada su srušili časni krst na Rumiji“.

„Bezumni“ su, dakle, oni kojima je sveta dužnost da reaguju na hajdučiju „umnih“.

Ovdje nije kraj pomiješanih lončića.

U Podgorici je rekavši da „ima i pasje vjere, jer šta je dobro kad čovjek, hrišćanin i mitropolit, kaže da treba srušiti crkvu Svete trojice na Rumiji“, grubo povrijedio nacionalna i vjerska osjećanja Crnogoraca i njihovu Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja je istorijski jedan od simbola crnogorske nacije i crnogorske države.

Pravna država bi morala na sve ovo reagovati ako je ima. Riječ je o raspirivanju nacionalne i vjerske netolerancije, mržnje i podjela u građanskoj državi Crnoj Gori, kao i pozivanju na nepoštovanje I zaobilaženje pravnog sistema I zakonitih odluka legalno i legitimno izabranih organa vlasti utemeljnih u najvišim ustavnim i drugim službenim državnim dokumentima.

Tužilački i sudski organi moraju reagovati i zbog vrhunskog pravnog principa o jednakosti svih građana pred zakonom.

Država je ćutala decenijama dok je mitropolit Amfilohije vrijeđao i nipodaštavao Crnogorce i komuniste, sve građane Crne Gore koji se izjašnjavaju kao pripadnici crnogorskog naroda i poštovaoci antifašističkog partizanskog narodno-oslobodilačkog pokreta u okviru kojeg su crnogorski komunisti nesumnjivo imali vodeću ulogu. Tako se ponašao od prvog dana.

Ćutala je crnogorska država a ćuti i danas na raznovrsne nelegalne i nezakonite poslovne i profiterske biznise Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori za koje ne plaća porez, koji se, iako dobro znani, tek sada otkrivaju u javnosti.

Kao što vidimo, ne dešava se ništa novo, ni u oblasti političke ni krupne („sitne“, kako kaže mitropolit Amfilohije) privredne djelatnosti SPC.

Šta mislite, da je neko iz Crnogorske pravoslavne ili Katoličke crkve ili Islamske zajednice, u trenutku kada se „instalirala“ metalna crkve na Rumiji, prokleo taj nelegalni čin? Iako bi apsolutno, kao i Amfilohijev postupak, bio za osudu, jedan takav odnos bi imao čak i nekog rezona: proklela bi se jedna nezakonska, divlja gradnja, učinjena uz pomoć vojnih snaga koje su tada otvoreno bile protiv crnogorske države, što je rezultiralo ozbiljnom prijetnjom za građanski mir i red i narušavanjem viševjekovnog međunacionalnog i međuvjerskog sklada u ne malom dijelu Crne Gore. Kako bi se tada osjećao mitropolit Amfilohije? Da ga je neko prokleo zbog Rumije i nedogovora sa ljudima, državom i društvom u kojem živi, sa zajednicom kojoj pripada, sa velikodostojnicima drugih vjera i crkava sa kojima mora dijeliti sve Božje poruke ako misli da budu na dobrobit svih ljudi i naroda i koji, za razliku od njega, ne žele da zloupotrebljavaju vjeru i svoj položaj. Nije proklet iako nije radio svoj posao kako valja i treba (kao vođa jedne od vjerskih zajednica u Crnoj Gori bez obzira kako je u njoj došla i kako se i dan-danas prema njoj ponaša), a on proklinje sve one koji svoj posao hoće da rade onako kako im Ustav, zakon, savjest, interkulturalni dijalog I vijekovi istorije Crne Gore nalažu.

Kletva mitropolita Amfilohijeva je akt mržnje prema Crnoj Gori.

Da osjeća ljubav ne bi mogao prokleti njeno potomstvo I budućnost. Oprostio bi joj ono što je po njemu za kritiku, a njegovi argumenti bi se saslušali s pažnjom. Jer, nema dijaloga tamo gdje se baca kletva na Druge. Upućena ka „svojoj“ zemlji, ovakva kletva najviše govori o onome ko je izgovara.(Goran Sekulović)

* naslov FBD