|
SRBIJA I NATO:
STRATEŠKI I KRATKOROČNI INTERESI
POLITIKA, Beograd, Srbija,
14. januar 2010.
-Zalaganje grupe intelektualaca i opozicionih stranaka za
raspisivanje referenduma o ulasku u NATO sasvim je na mestu jer o
tako važnim pitanjima zaista je potrebno najpre ozbiljno razgovarati,
kako u stručnim krugovima, tako i u javnosti, pa onda „pitati narod“
šta misli. Ali, problem je u tome što o statusu vojne neutralnosti,
koji je trenutno na snazi u Srbiji, nije bilo javne rasprave, a
sadašnja opozicija, koja je tada bila na vlasti, nije ni pominjala
referendum.
Stvar je prilično jednostavna: i status neutralnosti i članstvo u
nekom vojnom bloku određuju poziciju zemlje i u tesnoj su vezi sa
njenom ekonomskom i političkom perspektivom. Dakle, ukoliko je bilo
logično da se izglasa rezolucija o neutralnosti, a bez prethodne
javne rasprave i referenduma, logično bi bilo i da se, uz primenu
iste procedure, stav promeni.
Sa tog stanovišta zahtev da se odmah raspiše referendum o ulasku u
NATO može se posmatrati i kao nastojanje opozicije da aktuelizuje
pitanje koje njoj odgovara i za koje veruje da u ovom trenutku može
da dobije širu podršku javnosti. Vladajući blok, naravno, nema
razloga da prihvati inicijativu grupe intelektualaca i opozicionih
stranaka, pogotovo ako se zna da snažno želi da u žiži interesovanja
zadrži evropske integracije.
Ali, nije to najvažniji zaključak koji se može izvući iz izjava i
inicijativa u vezi sa ulaskom u NATO. Ključna stvar je to što se još
jednom pokazalo da su političari u Srbiji i dalje skloni da na
strateška pitanja, u koja se svakako ubrajaju članstvo u nekoj
vojnoj asocijaciji i vojna neutralnost, gledaju prevashodno sa
stanovišta dnevnih političkih potreba.
Uprošćeno rečeno, onima koji su danas zagovornici referenduma odluka
o neutralnosti bila je potrebna kako bi lakše balansirali između
različitih političkih opcija, što je tada odgovaralo i onima koji su
danas na vlasti. Okolnosti su se u međuvremenu promenile. Zemlja je
odlučnije zakoračila u pravcu evropskih integracija, pa se, samo po
sebi, ponovo nameće pozicija Srbije u odnosu na svetske vojne sile.
Bilo bi uputno da se buka koja se podiže oko ulaska u NATO ne
iskoristi za nastavak političkih prepucavanja, nego za suštinsku
promenu pristupa strateškim pitanjima koja se tiču bezbednosne,
ekonomske i političke pozicije zemlje. A to podrazumeva otvaranje
ozbiljne rasprave o tome šta nam donosi vojna neutralnost, a šta
eventualni ulazak u neki vojni savez. Pa kada se sve dobro odvaga i
objasni narodu, onda raspisati referendum.
Nije, dakle, tačno da je jednom i zasvagda, i to nepobitno, utvrđen
status neutralnosti i da, imajući u vidu tu činjenicu, treba
direktno ići na referendum o ulasku u NATO. Tačno je da prave
rasprave na tu temu do sada nije bilo i da je javnost uglavnom „bombardovana”
kampanjama koje vode ova ili ona politička grupacija. Zaista je
vreme da srpsko društvo počne ozbiljno da definiše srednjoročne i
dugoročne ciljeve, ne samo kada je reč o ovoj temi. (Dragan Janjić)
*
naslov FBD
|