PITANJA POSLE DVE NEDELJE VIKILIKSA

Vjesnik, Zagreb,Hrvatskas, 16. decembra 2010.

U posljednja dva tjedna WikiLeaks nas je bombardirao bilješkama koje su, jedna za drugom, običnim ljudima približile velom tajni obavijen svijet diplomacije. Mnogi će reći, nije to ništa značajno, tako samo diplomati komuniciraju i rade svoj posao. Zapravo, istina je da iako je WikiLeaks otkrio mnoge zanimljive činjenice, malo nas je toga šokiralo. Jedino što smo dosad uglavnom sumnjali, a sada znamo.

Ako su diplomati samo radili svoj posao, zašto isti kriteriji ne vrijede kada je riječ o novinarskom poslu - razotkrivanju? Ako je WikiLeaks objavio povjerljive dokumente, ne znači da ih je njegov osnivač i urednik Julian Assange osobno ukrao od američke administracije. Uostalom, zašto nitko ne proziva New York Times ili Guardian?

Zato se još veća vrijednost WikiLeaksovih dokumenata može pronaći između redaka - u reakcijama izazvanim objavljivanjem. Amerikanci su se šokirali, vlade diljem svijeta nisu znale kako reagirati, a kada je Washington konačno preuzeo kontrolu nad panikom, pravo lice SAD-a dobilo je sve jasnije obrise, pozivajući na linč jednog medija koji ih je ugrozio.

Na kraju, ako su svi samo radili svoj posao, i diplomati i novinari, zašto su iznenađene i uvrijeđene Sjedinjene Američke Države krenule u žestoku borbu protiv Assangea? To je borba u kojoj, odjednom, SAD zaboravlja na sve one vrijednosti za koje se toliko bori i ratuje, zbog kojih uvjetuje, opominje i kritizira režime diljem svijeta. Američka administracija, ista ona koja se ponosi svojim poznatim i zaštićenim slobodama, odjednom zabranjuje ljudima da čitaju WikiLeaks.

Uz pokazano licemjerje, američki poziv na progon Juliana Assange zbog špijunaže jednostavno zvuči - šuplje.

Je li Assange počinio seksualne zločine za koje je optužen, neka prema pruženim dokazima i u pravednom procesu odluči sud. Ako je kriv, neka odradi kaznu.

Ako netko želi da Assange plati za objavljivanje informacija, onda će morati proširiti klupu za okrivljenike jer, priznajmo, svi smo mi zahvaljujući WikiLeaksu i Assangeu danima punili medijske stupce. Uvjereni smo, bit će toga još. (Petra Kostanjšak)

* naslov FBD