KILAVLJENJENJE U BOSANKOM LONCU

DNEVNI AVAZ, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 13. decembra 2010.

Proces formiranja nove vlasti odvija se onako kako je i prognozirano: mukotrpno i sporo. Državna i Federalna vlada i Novu godinu će dočekati u starim sastavima i takozvanim tehničkim mandatima, a nenadano se zavukao i proces ekipiranja Vlade RS. Da li zato što su "poplave važnije od formiranja vlasti", kako kašnjenje opravdava Petar Đokić, ili se i tu nešto ipak zakomplikovalo, znat će se potkraj mjeseca.

Na državnom i federalnom nivou, pak, jasno je da nešto suštinski ne štima. Bilo bi pretjerano za to kriviti samo SDP BiH, koji je, kao relativni pobjednik izbora u FBiH, u samom centru političkih razgovora o budućim koalicijama. Očito je, međutim, da se većina sporova vrti upravo oko njega, oko njegovih stavova i, u krajnjem, oko njegove odluke s kim da uveže zastave.

U jednom trenutku učinilo se da je Lagumdžija, na čuđenje mnogih, za federalnog partnera ipak odabrao Stranku demokratske akcije. Ubrzavanje procesa formiranja vlasti nagovijestio je i razmjenom pomirljivih tonova s dojučerašnjim ljutim protivnikom Miloradom Dodikom.

A onda se sve vratilo na početak: varničenja lokalnih ogranaka SDP i SDA u Tuzli i Bihaću učinila su tu koaliciju krajnje spornom. Napukla je i veza s SNSD-om, čiji potpredsjednik Igor Radojičić je otvoreno rekao da je komunikacija ove stranke sa SDP-om postala otežana nakon što se na posljednjoj sjednici Narodne skupštine RS Lagumdžijina partija stavila na stranu Dodikovih entitetskih rivala.

Dodamo li tome da svojevrsni politički rat SDP-a s vodećim hrvatskim strankama nikako ne jenjava, kompletira se utisak o ćorsokaku u koji je zapao proces formiranja vlasti, a s njim i nada da će u ovoj zemlji nešto konačno da krene naprijed.

S porukom da vlast treba što prije biti formirana i odmah usmjerena na rješavanje reformskih i drugih ključnih problema, u samo jednom danu (prekjučer) oglasili su se i vodstvo Evropske unije i NATO saveza, te visoki predstavnik u BiH. Oni, kao i domaća javnost, ne kriju svoja ogromna očekivanja od nove bh. vlasti.

A šta imamo zauzvrat?

Nažalost, gotovo ništa. Izborni pobjednici ponašaju se kao da je pred njima sve vrijeme ovog svijeta, iako smo u svakoj vrsti cajtnota: i ekonomskog i političkog i društvenog. Otud i opravdani strah da bi kilavi međustranački pregovori mogli da porode nedonošče, vlast koja neće biti u stanju da se nosi ni sa jednim ozbiljnim državnim problemom.(Vlastimir MIjović)

* naslov FBD