PRVI RODJENDAN LISABONSKE EU

VJESNIK, Zagreb, Hrvatska,  03. decembra 2010.

Prije godinu dana, 1. prosinca 2009. stupio je na snagu novi sustav funkcioniranja Europske unije i odmah se morao suočiti s krizama. Ipak, s vremenom su na svjetlo dana izašle njegove prednosti. Velikog slavlja za prvi rođendan nije bilo, jer događaji proteklih 12 mjeseci nisu dali povoda za »feštu«.

Stupanje na snagu Lisabonskog ugovora gotovo se poklopilo s grčkom dužničkom krizom koja je Europu po ubrzanom scenariju dovela na rub financijske katastrofe eurozone. Kriza je pokazala da je nedavno usvojen Lisabonski ugovor, odnosno sustav funkcioniranja EU-a već »jučerašnji« te da neke dijelove treba mijenjati.

Nakon deset na prvi pogled uspješnih godina, Europljani su shvatili da njihov kontinent nije spreman obraniti i zaštiti svoju valutu. Na sreću Lisabonski ugovor sadrži neke mehanizme kojima je bilo moguće pokrenuti potrebne promjene, premda ima i onih, koji su se zgražali zbog ovako ranih promjena novog ugovora.

Europska unija je na kraju ipak poslušala mnoge zagovornike Europe čija je upozorenja godinama nadglasavala euforija tržišta. Tako ovih dana ponovno odzvanja glas Jacquesa Delorsa, koji je rekao: »Gospodarska i monetarna unija postale su žrtve financijskog kapitalizma i neodgovornosti političara na vlasti.« Za Delorsa, neuspjeh leži u tome, što se provodi monetarna unija, ali bez gospodarske unije.

Bivši predsjednik Europske komisije Jacques Delors govori o apsurdnom svijetu u kojem danas živimo. »Danas nam tržišta prijete napadima ako ne smanjimo deficite. I onda kad politika štednje sa ciljem smanjenja deficita dovodi do usporavanja rasta, tada nas ista tržišta napadaju jer naš gospodarski rast nije dovoljno visok.« Nadalje primjećuje da je u modi ponovno »povratak populizma«. Radi se o zabrinjavajućoj renesansi, koja se očituje ne samo u populizmu na nacionalnim izborima već i u odlukama Europskog vijeća.

U Europskom centru za političke studije (CEPS), djelatnik Mario Incerti smatra da je jedan od problema Lisabonskog ugovora činjenica da poteškoće s kojima smo danas suočeni i kojih ranije jednostavno nije bilo, nisu uzete u obzir prilikom pripreme europskog ustava, koji je na kraju završio bez uspjeha, ali čijih 90 posto svojeg sadržaja čini današnji Lisabonski sporazum. »Današnja situacija je neodrživa«, smatra Incerti i potkrijepljuje to upozorenjem kako ne postoje potrebni instrumenti za rješavanje gorućih pitanja, posebice na području financija.

»Nema smisla čekati da se sastane 16 osoba, voditelja euroskupine i da donesu odluke«, kaže Incerti. Među glavne ciljeve Lisabonskog ugovora ubraja se da EU ima jedan zajednički glas u svojem nastupu prema vanjskom svijetu. Zbog toga je uvedena dužnost stalnog predsjednika Europske unije i ojačane su ovlasti europske diplomacije. Nakon godinu dana prerano je ocjenjivati postignute rezultate.

Vrlo precizan i detaljan posao koji je kao predsjednika EU-a odradio Herman Van Rompuy bili su možda odlučujući. Prije svega jedinstvo koje je postignuto u vrlo kritičnim trenucima zahvaljujući upravo Van Rompuy, kad se Unija nalazila »na rubu katastrofe«, kako je to i sam zorno opisao ovaj belgijski političar. Odluka Van Rompuyja da u veljači ove godine sazove sastanak šefova država i vlada kao i način kako je vodio skupinu stručnjaka koja će pripremiti osnivanje gospodarske vlade, pridonijeli su da, unatoč neodlučnosti šefova država i vlada, unutar Europske unije opstane konstruktivna i pozitivna atmosfera.

Incerti priznaje, kao i mnogi drugi stručnjaci, da je »Van Rompuy s cijelom situacijom izašao na kraj mnogo bolje nego je to većina očekivala«.

No kada je riječ o visokoj predstavnici za vanjsku politiku, tada ne bi bilo pravedno već sada donositi zaključke i davati ocjene. Catherine Ashton je cijelu svoju energiju uložila u stvaranje Europske diplomatske službe, a to je za Marija Incertija iz CEPS-a »instrument s velikim potencijalima«.

»Ipak, uznemiruje me jedna stvar«, naglašava I?igo Méndez de Vigo, španjolski konzervativni zastupnik u Europskom parlamentu koji je sudjelovao u izradi europskog ustava. « Mnogi govore u ime Europe, Van Rompuy, Barroso (predsjednik Komisije), šefovi država i vlada (posebice premijer ili predsjednik predsjedavajuće članice Unije) i sad još i Jean-Claude Trichet (predsjednik Europske središnje banke). Sve to dovodi do prave pomutnje«, tvrdi De Vigo.

Enrique Baron, bivši predsjednik Europskog parlamenta dodaje kako će »Europsko vijeće postepeno postati gospodarska vlada EU-a, a Europski parlament će dobiti još veće ovlasti«. Jedno je zasad sigurno: u godinu dana, otkako je stupio na snagu Lisabonski sporazum, zastupnici Europskog parlamenta već su pokazali svoju težinu i snagu odlučivanja, a to su demonstrirali oko novih uvjeta vezanih uz dostavljanje bankovnih podataka iz zemalja članica EU-a u SAD. Europski parlament traži i dalje još veće ovlasti u raspravi oko proračuna Europske unije. Stoga razloga za slavlje prvog rođendana Lisabonskog sporazuma imaju možda najviše zastupnici Europskog parlamenta. ( Alen Legović )

UOKVIRENO

Ashton još uvijek ne zna gdje je

»Godinu dana Ashton i to je sve?« Tako je belgijski dnevnik »Le Soir« naslovio svoju priču o godišnjici stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma.

Za ovaj belgijski list je jasno da se mnogo pisalo i izvještavalo o bivšem belgijskom premijeru Hermanu Van Rompuyu, o čijim se sposobnostima ne dvoji ne samo u Belgiji nego u i u Europi. Premda je njegov način i nastup ponekad problematičan, dobio je ipak brojne pohvale.

Lijepe riječi ili pohvale za Britanku Catherine Ashton uzalud ćete tražiti u europskim medijima. U najboljem slučaju, pročitat ćete da se ovoj britanskoj političarki »mora dati još malo vremena«.

Belgijski mediji se prisjećaju imenovanja Ashton: »Otkako je napustila Blairovo gnijezdo, redaju se uspješni događaji političke prirode«, primjećuje ogorčeno belgijski list i nastavlja. Već više od pola godine trudimo se otkriti njezin utjecaj na karti svijeta. Jedini pobjednik novih uputa za korištenje EU-a je Europski parlament«, prosuđuje »Le Soir«. »U toj europskoj instituciji se zaista politički raspravlja. Europski zastupnici čine sve da utječu na brojne projekte, od prava na privatnost (SWIFT), financijske regulative, europske diplomatske službe sve do proračuna za 2011. godinu, odnosno o budućnosti financiranja Europske unije.«

* naslov FBD