BORIS TADIĆ U STUPICI ZASTARELE POLITIKE

VJESNIK, Zagreb, Hratska,  29. avgusta 2011.

Da mnogi u regiji još nisu shvatili suštinske promjene koje su se dogodile na jugoistoku Europe, pokazuju posve nepotrebne iskre koje su uzburkale Zagreb i Beograd posljednjih dana. U posjetu premijerke Jadranke Kosor Kosovu nema ničeg, ali zaista ničeg, što bi trebalo uznemiriti službeni Beograd, a još manje da dovede do nervoznih izjava Vuka Jeremića i Borisa Tadića.

Na Jeremića ne treba trošiti puno riječi, a Tadić je upao u zamku po modelu »prijatelji naših neprijatelja su i naši neprijatelji«. U modernoj Europi takva su stajališta naprosto zastarjela. Prije svega na Hrvatsku se više ne može promatrati kao na neutralnu zemlju koja će, valjda po modelu Titove Jugoslavije, vrludati lijevo i desno. Hrvatska se ulaskom u NATO, a uskoro i u EU, opredijelila i zna se koji su njezini partneri i saveznici. A pripadnost euroatlantskim integracijama zahtijeva i određenu političku disciplinu, slijed politike koja je dogovorena.

Kosovo je realnost, Hrvatska je priznala novu državu i posve je normalno da se razvijaju i gospodarski odnosi. Ništa što je premijerka Kosor izrekla u Prištini nije sporno. Tako ni rečenica da će Priština u Zagrebu imati najboljeg prijatelja na jugoistoku Europe. To ne znači da tako ne može biti i s Beogradom. Ili Podgoricom, ili Sarajevom, ili Skopljem. Hrvatska je otišla najdalje od svih zemalja regije i drugima će trebati godine i godine da dođu do točke gdje je sada Hrvatska. Žele li primijeniti hrvatska iskustva, a bilo bi pametno da to učine, vrata su svima otvorena. Tko ne želi, nikom ništa - Zagreb time sigurno neće ništa izgubiti.

Regionalna politika ostaje prioritet Hrvatske. O tome su ovih dana jasno govorili i predsjednik Josipović i prvaci dviju najvećih stranaka Jadranka Kosor i Zoran Milanović. Tu nedoumica nema, jer »odlaskom« u Europu Hrvatska ne okreće leđa regiji.

Zaoštravanje odnosa između Hrvatske i Srbije potpuno je nepotrebno. To bi najviše štetilo Srbiji, jer je sada u delikatnom trenutku kada se odlučuje o njenu europskom putu. Podrška Zagreba dobro bi došla Beogradu, a prihvaćanje realnosti i u vezi s Kosovom otvorilo bi Beogradu put prema Bruxellesu. Ako se opet dogodi da Srbija bude protiv svih, s nekom čudnom logikom »red nesvrstanosti, red Europe, red Rusije«, teško da će brzo i lako proći sve ono što je prošla Hrvatska tijekom pregovora.

Zato, svađe i iskre zbog jednog logičnog, korektnog i potrebnog putovanja premijerke Kosor na Kosovu uopće nisu potrebne.(Jurica Körbler)

* naslov FBD