MOGU LI SE HRVATSKI GENERALI ODBRANITI POZIVANJEM NA MILOŠEVIĆA

VJESNIK, Zagreb, Hrvatska,  04. avgusta 2011.

Ključni dio žalbenog postupka u slučaju Gotovina - Markač odvijat će se u listopadu. Tad, prema postupovnim pravilima, odvjetnici dobivaju pravo žalbenom vijeću podnijeti zahtjev o novim dokazima. Dakle, o onom skupu činjenica koje nisu bile poznate u vrijeme suđenja, a koje bi bitno utjecale na drukčiju odluku sudskog vijeća. Te su činjenice dosad bile pohranjene u dokumentima sa suđenja Slobodanu Miloševiću, a dijelom i u novoobjavljenim spisima srpskih obavještajnih službi.

Sadržaj dokumenata na koje se ekipe Luke Mišetića i Gorana Mikuličića namjeravaju pozvati mogao bi dokrajčiti optužnicu: Ante Gotovina i Mladen Markač

Ključni dio te priče, kako se može saznati iz šturih izjava odvjetnika obrane, tiče se stava srbijanskih službenih tijela i samog Miloševića o okolnostima odlaska stotina tisuća građana srpske nacionalnosti u najavi vojno-redarstvene akcije »Oluja«. Milošević je tada optužio vlastite zapovjednike paravojnih formacija i njemu odane komandante bivše JNA i za kukavičluk i za izvedbu operacije iseljavanja. Sadržaj tih dokumenata, barem u dostupnom obimu i sadržaju, obaraju optužnice protiv Gotovine i Markača u ključnom dijelu: sudjelovanju u zločinačkom pothvatu.

Dakle, odvjetnici Ante Gotovine, osuđenog na 24, i Mladena Markača, osuđenog na 18 godina zatvora, pripremaju dokaze za tu fazu žalbenog procesa. Naime, pred njima je i problem što sudsko vijeće Alphonsea Oriea pri izricanju presude uopće nije uzelo u obzir navode svjedoka Petera Galbraitha, koji je odlazak srpskih građana opisao kao organiziranu akciju paravojnih i zapovjednika JNA. Hoće li sudac Theodor Meron i njegovih četvero sudaca u žalbenom vijeću prihvatiti zahtjeve branitelja, tek treba vidjeti. Stoga ekipe branitelja pripremaju posebnu strategiju za listopad. Osim toga, prihvati li žalbeno vijeće taj dokaz, od optužnice ne ostaje gotovo ništa. A to je golema odgovornost baš za suca Merona, jer je tužiteljstvo, pa onda i cijeli tribunal, velik dio svog autoriteta uložilo u predmet Gotovina, Čermak, Markač. Čermak je već oslobođen svih, treba reći, teških optužbi. Sadržaj dokumenata na koje se ekipe Luke Mišetića i Gorana Mikuličića namjeravaju pozvati mogao bi dokrajčiti optužnicu. A s tako narušenim autoritetom valja u nastavku rada tribunala suditi Šešelju, Karadžiću, Mladiću i Hadžiću.

U braniteljskim planovima, koliko se može iscijediti od zatvorenih odvjetničkih usta, na prvom je mjestu srušiti tezu o zločinačkom pothvatu. Dakle, da je cilj »Oluje« bio etnički čista Hrvatska na što se, prema optužnici i prema presudi, nadovezuju zapovijedi Gotovine i Markača. Milošević i njegovi točno pokazuju što se događalo sa srpskim građanima u to vrijeme i pod čijim su to pritiskom oni napustili svoje kuće. Zapravo, došlo bi do apsurda da je baš Slobodan Milošević sa svitom i u Haagu prisutnih sljedbenika »etnički očistio Hrvatsku«.

Prihvati li žalbeno vijeće taj dokaz i činjenice koje sadržava, za Gotovinu otpada optužba i presuda za prekomjerno granatiranje Knina. Ta tribunalska odluka, uza sva svoja ograničenja, drži vodu samo u kontekstu zločinačkog pothvata poduzetog radi »obeshrabrivanja Srba da se i pomisle vratiti u svoje kuće u Hrvatskoj«, kako otprilike optužnica tumači Gotovinin krimen. Koga je to granatama strašio ako nikog nema i ako su na odlazak narod prisilile njegove vođe, a ne hrvatske granate. Ionako apsurdna teza, što se tiče Mladena Markača, da je član zločinačkog pothvata jer je bio nazočan famoznom brijunskom sastanku Tuđmana i vodstva Hrvatske, time bi bila oborena.

Braniteljima na ruku ide i sve glasnija pravna struka, pa i kad je riječ o bivšim sucima tribunala, koja tvrdi da je zločinački pothvat kao kazneno djelo, odnosno zapovjedna odgovornost kao podloga za kažnjavanje, zapravo konstrukcija koja ni u jednoj normi Suda ni u međunarodnom kaznenom pravu nema uporišta. Nitko u braniteljskim krugovima nije naivan pa da povjeruje da bi takve kritike mogle imati praktičnog utjecaja na odluke žalbenog vijeća. Ali, nije baš lagodno donositi odluke koje će kasnije izazvati podsmijeh kolega.(Vlado Rajić)

* naslov FBD