NOVI SRPSKOHRVATSKI ILI KAKO  SE SMRKLO U JUTARNJEM LISTU

E-NOVINE, internet portal,Beograd, Srbija,  26. avgusta 2010.

Valjda inspirisan e-novinama koje se nisu libile da u nekoliko nastavaka donesu ispovest Stanka Subotića, urednički kolegij zagrebačkog „Jutarnjeg lista“ odlučio je da krene stopama našeg web-portala; kao autor serijala odabran je Mladen Pleše, dugogodišnji novinar i urednik, koji je sa Subotićem u Ženevi proveo nekoliko dana i tom prilikom ne samo dobio hrpu dokumenata, već i uradio ekskluzivni intervju koji je trebalo da bude finale ovih provokativnih razgovara.

Prvi nastavak serijala sa Subotićem objavljen je u štampanom izdanju u nedjelju 22. kolovoza, ali se – zanimljivo – nije pojavio na internet stranici „Jutarnjeg lista“. Oni koji su tome videli neku vrstu paranoje, mogli su odahnu u srijedu popodne 25. kolovoza, jer se točno u 17:06 na internet stranici „Jutarnjeg“ pojavio tekst pod naslovom „Stanko Subotić Cane iznio dramatične optužbe protiv srpske Vlade“. 

Na naslovnoj stranici stoji sledeći tekst:

Donosimo vam sve detalje Canetove prijave s početka kolovoza, koja je do temelja potresla srpsku političku i medijsku scenu.

Stanko Subotić Cane (51) početkom kolovoza iz temelja je potresao srpsku političku i medijsku scenu. Njegova prijava Okružnom javnom tužiteljstvu u Beogradu, posebnom odjeljenju za organizirani kriminal, o organiziranom kriminalu, zloupotrebama službenog položaja, iznudama, ucjenama i reketiranju, odjeknula je poput bombe u Srbiji.

A kako i ne bi - Subotić tvrdi da u Srbiji postoji organizirana skupina kojoj su na čelu bivši ministar unutarnjih poslova Srbije Dušan Mihajlović te poznati srpski poduzetnici Milan Beko i Miroslav Mišković, koji su od 2004. do 2008. godine nezakonito i kriminalno sudjelovali u gotovo svim privatizacijama u Srbiji. Uz tužbu priložio je i cijeli niz dokumenata i snimljenih materijala koji, tvrdi Subotić, dokazuju namještanje tendera, davanje mita ministrima i vladinim službenicima, prije svega članovima kabineta i vlade Vojislava Koštunice. Subotić je također priložio i konkretne dokaze za razna kaznena djela u privatizaciji dnevnog lista Večernje novosti.

S obzirom na to da se i u Hrvatskoj o njemu često pisalo, najčešće kao bossu duhanske mafije na Balkanu, Stanko Subotić predložio je da objavimo izvode iz njegove tužbe kako bi javnost napokon saznala zbog čega je godinama medijski i politički proganjan ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj. Na razgovor je donio desetke golemih registara i fascikala s brojnim dokumentima.

Bilanca desetogodišnjeg medijskog i političkog progona, kako je objasnio, za njegove je progonitelje porazna: u Srbiji se protiv njega vodi sudski proces, i to isključivo zbog zloupotrebe položaja u njegovoj privatnoj tvrtki.

Inače, Subotić je pričao kako je 2004. u svojstvu svjedoka pomogao OLAF-u, instituciji EU koja se bavi istraživanjem organiziranog kriminala, da razotkrije pravu istinu o krijumčarima duhana na Balkanu. U višesatnom razgovoru naveo je cijeli niz slučajeva u kojima su ga pokušali ucjenjivati i reketirati, a koje nije ni spomenuo u tužbi. Tako je, primjerice, ispričao kako ga je 7. lipnja 2007. Miroslav Mišković nazvao i hitno pozvao sutradan na sastanak u Budvu. Kada je stigao, a tamo je već bilo nekoliko ljudi, među ostalim i predsjednik Crne Gore Svetozar Marović, Mišković je zatražio od Subotića da na njega prenese sve svoje tvrtke u Srbiji. Objasnio je da će mu uskoro svu imovinu zaplijeniti policija. U tom trenutku nazvali su ga iz Beograda novinari bliski Miškoviću koji su ga obavijestili da je policija ušla u njegove tvrtke te da pregledava poslovanje.

- Međutim, nije to izolirani pokušaj da mi se otme imovina, da me se reketira i ucjenjuje, bilo je toga puno, a nešto sam naveo i u prijavi koju sam ovih dana podnio u Beogradu. Kada me nisu uspjeli slomiti, proglasili su me mafijašem, krijumčarom cigareta, pa čak i da sam naručio ubojstvo Ive Pukanića. Uz moje bogatstvo trn u oku bilo je moje prijateljstvo i bliske političke veze s pokojnim srpskim premijerom Zoranom Đinđićem i crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem.

Na početku prijave Subotić kaže da je odlučio iznijeti sve što zna jer Dušan Mihajlović, premda više nije ministar unutarnjih poslova, i danas znatno utječe na rad pravosudnih institucija, prije svega Specijalnog tužiteljstva za organizirani kriminal. On je, kaže Subotić, dok je bio ministar osmislio policijsku akciju “Mreža” s namjerom da “reketira” i ucjenjuje bogate pojedince.

Uz prethodni dogovor s odvjetnicima i agentima službe sigurnosti pozivam ga u Švicarsku i ponovo se nalazimo u hotelu Dolder u Zürichu. Kako sam na taj razgovor s njim došao ozvučen, ja ga provocirajući pitam bi li se moglo srediti makar sad i koliko bi to koštalo? “Moglo bi sve da se sredi i sad, ali... tries... i da se sve prekine”. Pitam: “30 milijuna?” On odgovara: “Da”. Kažem da mi treba dva dana da razmislim i da ću mu dati odgovor. To je bilo posljednji put da sam ga vidio.

S prikupljenim dokazima odlučim protiv njega podnijeti kaznenu tužbu tužiteljstvu u Švicarskoj, a da o svemu službeno i pismenim putem obavijestim institucije sigurnosti u nekoliko europskih država, ali i generalnog sekretara vlade Dejana Mihajlova, direktora Bezbednosno-informativne agencije (srpske tajne službe) Radeta Bulatovića, ministra policije Dragana Jočića i druge.

***

Tri časa kasnije, u srijedu, negdje posle 20 sati, točnije u 20:03, tekst o Stanku Subotiću čiji je autor Mladen Pleše, zajedno sa linkovima, nepovratno je nestao sa internet stranice „Jutarnjeg lista“. Igrom slučaja, splitska „Slobodna Dalmacija“ u 18:23 preuzima tekst iz „Jutarnjeg“, te tako ostaje cyber-trag o likvidaciji Plešeovog članka o Stanku Subotiću. Link sa „SD“ na originalni tekst u „JL“ javlja radosnu vijest: „Tražena stranica nije pronađena“.

Što se, vaistinu, desilo od 17 do 20 sati? Kako saznajemo od kolega u „Jutarnjem listu“, telefonski pritisak Beograda na slobodarski Zagreb bio je takav da se opisuje „neizdržljivim“. Poruke iz Srbije – da će, nastavi li „Jutarnji list“ da objavljuje ispovesti Stanka Subotića – na red doći revizija ugovora Ivice Todorića i ostalih hrvatskih tajkuna koji su investirali u Srbiju, da je pojava Subotića u hrvatskim medijima „nož u leđa“ odličnoj suradnji dve države koja je rezultirala izručenjem krvoloka Kalinića, da je serijal o Subotiću „mešanje u unutrašnje stvari Srbije“, i, da su, konačno, u pitanju „interesi Srbije“ (čitati: interesi Miškovića i Beka), sve je to rezultiralo odlukom „Jutarnjeg lista“ da likvidira tekst, puj pike ne važi, tko je vidio – vidio, hajde da se pravimo blesavi i da kažemo da mi pojma nemamo o nekakvom tekstu koji nikad nije postojao.

Srpski stisak na hrvatski tisak, podrazumeva se, išao je preko Vlade Hrvatske, ali i preko „prijateljskih“ veza ostvarenih u poslednjih nekoliko meseci čestim susretima dva predsednika; hrvatski mediji koji obožavaju da tvrde koliko su slobodni i nezavisni – ovom su srpskom ucenom i pobedom dobili nezaboravnu šamarčinu. Očigledno, nije daleko dan kad će se zagrebačke novine uređivati iz Beograda, koji u šaci drži hrvatske investitore: pitanje – da li je, recimo, važniji Ivica Todorić ili Stanko Subotić, postaje bespredmetno pred činjenicom da su Milan Beko i Miroslav Mišković još uvek dovoljno jaki da jednim telefonskim pozivom ili sms porukom tamo gde treba zaustave „Jutarnji list“.

Toliko o slobodi štampe i slobodi cenzure. Pod devizom: Srbija, lider regiona. Zar ima itko u „Jutarnjem“ koji u to sumnja nakon onog što se desilo u srijedu, u 20:03? Serbia, The Champ!

* naslov FBD