RUSKA DOKTRINA ZA VANREDNE SITUACIJE ''PUKLA'' U PRAKSI

VJESNIK, Zagreb, Hrvatska, 12. avgusta 2010.

Napoleonov pohod na Rusiju završio je spaljivanjem Moskve. U ljeto 1941. nisu palili samo Nijemci. Od Ukrajine do predgrađa Moskve Staljin je naredio provođenje strategije »spaljene zemlje«: ništa nacistima nije smjelo pasti u ruke. Sve je nestajalo u plamenu. Europski dio SSSR-a dogorijevao je polako od rane jeseni kad su počele padati ozbiljnije kiše.

I gle čuda. Ovoga ljeta kao da su se Napoleon i Staljin spojili s tim da su silne vrućine, pa onda i vatreni val, stigli iz Sibira. Takva mirnodopska katastrofa još nije viđena. Nova demokratska Rusija suočava se s nečim o čemu nije ni sanjala. Država koja je gospodarski div, koji je obnovio svoju fizičku snagu (vojnu moć), na vlastitoj koži osjeća grozne posljedice čitavog niza nevolja zbog kojih nije kriva samo prirodna sila nego i čovjek.

Amerika je takvu nemoć osjetila prilikom izlijevanja Mississippija i naftne katastrofe u Meksičkom zaljevu. No, čini mi se da su ruska iskušenja veća. U Meksičkom zaljevu u nafti se dave i polako umiru samo živa bića u priobalju (brojne ptice, rakovi, ribe, dupini). U delti Mississippija ima krvopija u milijardama primjeraka, ali samo u obliku komaraca.

U Rusiji su razmjeri požara toliki da je Moskva prekrivena gustim slojem smoga, gorim od onoga u Londonu pedesetih ili onog u Ateni i Pekingu danas. Više je razloga takvom stanju: nezapamćene vrućine, piromani, izuzetno loša vatrogasna oprema i organizacija pomoći. Pokojni Tom Gotovac čitavog svog života tvrdio je da su ranije carska Rusija, potom SSSR, pa onda ova Rusija danas sagrađeni na Potemkinovim selima. I uporno je ponavljao da će ga, izbije li globalni (svjetski) nuklearni rat, Moskva izgubiti zbog užasne neorganiziranosti koja je u suvremeno doba, prema njegovu mišljenju, gora i od one iz vremena Katarine Velike i SSSR-a.

No, kako stvarno stoje stvari? Točno je da ovakvih dugotrajnih vrućina na plus 40 Celzijevih stupnjeva u Rusiji nije bilo čitavo tisućljeće. Ali je točno i to da je nesposobnost u odupiranju takvoj plamenoj pošasti na nedopustivoj razini.

Žestoke kritike pljušte po Kremlju. Čak i najveći domoljubi ukazuju prstom na činjenicu da vlasti nisu u stanju organizirati učinkovitu borbu vatrogasaca i volontera protiv pomahnitalih požara. Ponovo su predmet žestoke kritike građana zastarjela oprema i nedovoljan broj avio-tankera za gašenje šumskih požara koji su se oteli kontroli. Ne pomažu čak niti veliki mlazni protupožarni avioni tipa Beriev. Tisuće dragovoljaca administracija danima šeta od ministarstva za iznenadne situacije do raznih vladinih agencija gdje službenici po cijeli dan provode buljeći u računala. Zašto imamo toliku vojsku i poluvojne sigurnosne snage, pitaju se građani.

Gotovo 70.000 šumskih nadzornika više ne patrolira šumama tako da izostaje izravno upozorenje nesavjesnim izletnicima čije je ponašanje rizično i često piromansko. Sad se doznalo još nešto: putovi koji vode prema šumama često su blokirani ili jako loši, rezervoari koji se koriste za punjenje vatrogasnih kola premali su, a crijeva za gašenje često cure! Kad doslovce gori i zemlja (brojna tresetišta), doktrina »kaciga i jakna« prestaje važiti. Rusija će ovo preživjeti, kiše će ugasiti požarišta. A kad Moskva ponovno bude bez toksičnog smoga činovnici iz ruske državne uprave zbrajat će koji su diplomati ostali, a koji otišli kad se dimilo i gorilo.(Fran Vi[nar)

* naslov FBD