ZABORAVLJENI TROLIST SLOBODANA MILOŠEVIĆA

VJESNIK, Zagreb, Hrvatska,  09. avgusta 2010.

Prisjećanje na »Oluju« koja je značila kraj teškog obrambenog rata, otvara i pitanje odgovornosti vođa agresorske vojske koja je tijekom četiri godine haračila po Hrvatskoj rušeći gradove i naselja i ubijajući i protjerujući sve što joj se našlo na putu. Zanimljivo je da su i danas, petnaest godina nakon završetka Domovinskog rata, glavni akteri toga krvavog pohoda i dalje na slobodi, nedostupni pravdi.

Tadašnji čelnik te jugovojske Veljko Kadijević, koji je, među ostalim, poslao tenkove na Vukovar, a Veselinu Šljivančaninu, nakon pokolja ranjenika iz tamošnje bolnice udijelio odlikovanje, već se neko vrijeme, prema dostupnim podacima, nalazi u Rusiji. Haaški sud protiv njega, iz odista nerazumljivih razloga, nije podigao optužnicu iako je među najodgovornijima ne samo za tragediju Vukovara nego i za sve one masakre, paleži i politiku »spaljene zemlje« koja se provodila tijekom agresije na Hrvatsku. Kadijević se, doduše, nalazi na optužnici vukovarskog suda, međutim, teško je očekivati da će biti priveden pravdi.

I njegov pobočnik, načelnik generalštaba bivše JNA Blagoje Adžić, također je ostao bez zaslužene kazne. Iako je bio jedan od najrigidnijih provoditelja velikosrpske osvajačke politike te unatoč činjenici da je i osobno dolazio »hrabriti« vojnike koji su tri mjeseca opsjedali i uništavali Vukovar, ostao je bez kazne. I njega je Haaški sud zaobišao pri ispisivanju optužnica iako je uz Kadijevića bio druga po redu osoba iz vrhuške JNA, te bi po nekakvoj zapovjednoj odgovornosti, koja se tako izdašno primjenjivala kada je riječ o hrvatskim generalima, trebao biti pred tim sudom. Stoga danas, opet prema dostupnim podacima, živi na slobodi u Beogradu u generalskoj mirovini. I na kraju, pravdi nije priveden ni Ratko Mladić, koji je svoju karijeru krvnika počeo u Hrvatskoj da bi je nastavio i dovršio u istočnoj Bosni kada je proveo genocid nad zarobljenim bošnjačkim civilima i vojnicima u Srebrenici. Mladić je odgovoran i za pokušaj rušenja brane na hidrocentrali Peruča, što je moglo prouzročiti tisuće žrtava da je u potpunosti uspjela. Protiv njega je, doduše, optužnica davno podignuta, ali on je, unatoč proklamiranoj suradnji Beograda s Haagom, koju je nedavno haaškim tužitelj označio gotovo primjernom, i dalje u bijegu, odnosno na slobodi.

Taj trolist, uz njihova vožda Slobodana Miloševića koji je umro u Haagu prije izricanja kazne, najodgovornijih za provođenje okrutne velikosrpske politike u Hrvatskoj i BiH, prema načelima prava i pravednosti, trebao je biti priveden pravdi da bi žrtve dobile zadovoljštinu, a neki budući agresori jasnu opomenu kako se njihovi zločini neće tolerirati. Na žalost, i njihov primjer pokazuje da politika i pravo nerijetko ne idu skupa. (Marko Barišić)

* naslov FBD