SAN I JAVA PREMIJERA REPUBLIKE SRPSKE

ANALITIKA, internet portal, Podgorica, Crna Gora,  08. avgusta 2010.

Nakon prvog šoka, mišljenje u Hagu najviše je ustalasalo duhove u Republici Srpskoj, srpskom entitetu u BiH. Objavu predsjednika Međunarodnog suda pravde (MSP) Hisašija Ovade političari iz Republike Srpske dočekali su kao vodu u svojem secesionističkom političkom mlinu u kojem se poodavno, manje ili više bučno, zagovara otcjepljenje.

Secesionistički snovi premijera RS i lidera vladajućeg SNSD-a Milorada Dodika, pretvoreni u glasna razmišljanja ostalih srpskih stranaka nakon “presude” MSP-a doživjeli su kulminaciju.

Kako se u drugom entitetu, Federaciji BiH i očekivalo, srpske stranke su odmah počele praviti peralele i u mišljenju MSP tražiti novi putokaz za RS.

Samozvani analitičari: Upravo je drčni Dodik, očigledno u afektu, u svom prvom obraćanju nakon objave mišljenja ICJ-a izjavio  da to mišljenje može poslužiti kao dobar putokaz RS za daljnju borbu u pogledu njenog statusa i budućnosti.

- Mi u RS-u već odavno nismo sretni zbog činjenice da se nalazimo u BiH, ali ćemo se boriti za izvorna dejtonska rješenja. Međutim, nećemo isključivati ni dodatnu političku borbu za status koji nije protivan međunarodnom pravu, kako se to definiše u mišljenju Međunarodnog suda pravde, rekao je Dodik.

Lideri manjih, SNSD-ovih satelitskih stranaka, koji znaju da zbog svoje minornosti neće dobiti po nosu od predstavnika međunarodne zajednice, kao što se to Dodiku događa, imali su više prostora za populističke poruke da RS odmah treba krenuti ka otcjepljenju i “kopirati” kosovski model proglašenja nezavisnosti. Naravno, nisu izostale teorije kako bi mišljenje MSP moglo imati implikacije na separatističke pokrete diljem svijeta.

U pomoć političarima priskočili su i brojni samozvani analitičari, “upozoravajući” na domino efekat širom planete, na činjenicu da Kanada ima Kvibek, Španija Baskiju i Kataloniju, Britanija Škotsku, Gruzija Abhaziju i Južnu Osetiju, da Kina ima Tibet…, te da mišljenje mišljenje ICJ-a i njima daje šansu.

Strasti su se, međutim, stišale nakon oštrog upozorenja pojedinih ambasadora zemalja koje čine Vijeće za implementaciju mira u BiH da pitanje otcjepljenja Kosova ni u kojem kontekstu ne može biti dovedeno u vezu sa BiH i da između BiH i Kosova ne postoji nikakva uzročno-posljedična veza, u čemu prednjače Sjedinjenje Američke Države.

Njima se prije nekoliko dana pridružio i ministar spoljnih poslova Francuske Bernar Kušner sa jasnom porukom da savjetodavno mišljenje suda u Hagu o Kosovu doprinosi stabilnosti regiona, da je ovim završeno cijepanje Jugoslavije i da drugi regioni, poput Republike Srpske, ne mogu iz odluke suda da izvlače slične zaključke.

- Kada je riječ o BiH, sporazumi iz Dejtona i Pariza eksplicitno isključuju bilo kakvu mogućnost secesije, bio je direktan šef francuske diplomatije.

Čak je i ruski ambasador u BiH Aleksandar Bocan Harčenko - govoreći o širem kontekstu  savjetodavnog mišljenja ICJ-a – istakao je da Moskva podržava teritorijalni suverenitet i cjelovitost Srbije, “ali isto tako i na osnovu Dejtona i drugih međunarodnih i nacionalih odluka uvažava i poštuje suverenitet i teritorijalnu cjelovitost BiH”.

Igranje države: Na kraju se u RS sve završilo po onoj narodnoj „tresla se gora, rodio se miš”. Secesionistički snovi ostali su u predvorju jave. No, kako bi se opravdala sva ona početna halabuka i digao glas zbog “velikog udarca Srbiji”, Dodik je teret, koji je prvobitno natovario na svoja pleća, pokušao prebaciti na institucije sistema.

Tako je o mišljenju MSP-a raspravljala i Vlada RS na čijem je čelu upravo Dodik. Tako je Vlada RS - “nakon pažljivog pregleda mišljenja” - ocijenila kako “nema nikakvog osnova" da organi BiH priznaju Kosovo, te da mišljenje MSP “ne potvrđuje da je Kosovo ostvarilo samostalnost”.

Igrajući se nezavisne države, Dodikov tim je iskazao “podršku nastojanjima Srbije da se pitanje statusa Kosova i Metohije rješava diplomatskim putem i na konstruktivan način”, te je zaključio da Vlada treba u što kraćem vremenu da formira ekspertni tim, sastavljen od međunarodnih i domaćih stručnjaka međunarodnog prava, da bi dali „studioznu ocjenu o mišljenju ICJ-a“.

Ni to Dodiku nije bilo dovoljno kako bi u predizborno vrijeme opravdao svoje “izlijetanje pred rudu”, pa je u igru pokušao uvući opozicione sranke pozvavši ih na sastanak. Međutim, nije se odazvala politički jača polovina pozvanih, odnosno lider SDS-a Mladen Bosić, PDP-a Mladen Ivanić, SRS RS Milanko Mihajlica  i Demokratske partije RS Dragan Čavić, koji su prozreli Dodikove namjere i jasno poručili kako je Dodik mišljenje MSP-a pokušao zlouputrebiti u predizborne svrhe.

Lider Radikala Mihajlica otišao je i korak dalje tražeći od predsjednika Srbije Borisa Tadića da podnese ostavku, optuživši ga za „pogrešnu i dezorjentisanu politiku, koja šteti srpskom narodu i u Srbiji, u RS i regionu”.  

Međutim, ono što će Dodiku, ali i drugim srpskim političarima u RS zasigurno uspjeti jeste sprečavanje BiH da prizna nezavisnost Kosova, što je poručio i srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, pogađate, Dodikov kadar.

Kako sada stvari stoje, dok je detonskog ustrojstva BiH ova zemlja neće priznati Kosovo, jedino ako to prethodno Srbija ne učini, shvativši da se više ne isplati život na mitovima, koji su sve zemlje bivše Jugoslavije, ali i cijeli Balkan o jadu zabavili. (Duda Adžović)

* naslov FBD