|
SRBIJA: INTERESI GRADJANA PROTIV INETERESA
POLITIČKIH PARTIJA
POLITIKA, Beograd, Srbija,
28.
april 2011.
Neki
naši političari i njihove stranke više ne žive u Srbiji. Žive u
rejtingu. Razumem ih. Život u rejtingu je mnogo lagodniji nego u
Srbiji. Jedini cilj tog i takvog bivstvovanja jeste povećanje
podrške koju po istraživanjima imaju u glasačkom telu. O tome ih
izveštavaju za to, manje ili više, pouzdane agencije. Oni misle da
za rejting nisu bitni programi a da su još manje bitni rezultati
rada. Misle da je za rejting ključno da su stalno prisutni u
medijima, da neumorno ponavljaju zadate fraze i da povremeno
preduzmu akciju sa jedinim ciljem da navede dosadašnjeg glasača
druge stranke da promeni mišljenje i izjavi da će glasati za njih.
Rejting zapravo treba da se tretira kao izborni rezultat. (Nadam se
da neko u demagoškoj improvizaciji koja se naziva štednja u državnim
institucijama neće zaključiti da istraživanja jesu jeftinija od
samih izbora pa izbore ukinuti.)
Nedavno objavljeni rezultati istraživanja (nikada neidentifikovane
agencije), koji supokazalida bi na sledećim izborima SNS navodno
dobio skoro duplo više glasova od DS, pokrenuli su pravu lavinu
reakcija – od žustrih polemika, visokoparnih samozadovoljnih
mudrovanja, preko mitingovanja do štrajka žeđu i glađu. U toj
halabuci govorilo se o rezultatima koji se štimuju i prilagođavaju
željama i potrebama partija-naručilaca, o selektivnim, nestručnim i
pristrasnim tumačenjima, o spinovanju rezultata za dnevnopolitičke
potrebe... Ali, svi su ostali gluvi na opomene stručnjaka da je
raspoloženje građana skoro dnevno promenjiva kategorija i da su
pouzdani samo dugi nizovi rezultata koji pokazuju trendove...
Još
je interesantnije da se niko ozbiljno ne bavi odgovorima građana na
druga pitanja koja se u tim istraživanjima postavljaju. Meni su
posebno važni oni odgovori koji pokazuju koje su teme i problemi i
kako su poređani na listi prioriteta građana. Već dosta dugo to su
pre svega nezaposlenost, visoke cene, nizak standard, ekonomska
neizvesnost i sve češća formulacija – opšta beda i siromaštvo. Potom
su tu korupcija i kriminal i opadajuće poverenje u institucije.
Evropske integracije građani ne vide kao problem već kao proces od
koga očekuju da uredi ekonomsku situaciju. To jeste jedan od dva
deklarisana stuba naše politike i danas se za evropske integracije
zalažui vlast i opozicija. Istovremeno, imam utisak da su evropske
integracije svojevrsni način da se izbegne ili bar odloži
konkretizacija koraka koje treba preduzeti kako u sferi ekonomskih
reformi tako i u rešavanju bujajuće korupcije.
Kosovo, koje je drugi stub naše državne politike, posebno je važno
za manje od pet odstonaših građana. Oni ga sve manje vide kao
pitanje teritorijalnog integriteta a sve više kao obavezu da se
poboljšaju uslovi života za Srbe na Kosovu. Država bi trebalo da
postavi isti prioritet,što ne znači da prizna nezavisno Kosovo već
da kosovskim institucijama sa kojima već pregovora predloži
konkretna rešenja za poboljšanje života Srba i zahteva njihovo
sprovođenje.
Tragično je da rešavanje ekonomske krize nije prioritet za ljude
koji žive u rejtingu. Njima su prioritet izbori. Vlast. Kontrola nad
ono malo resursa koje Srbija još ima. To se vidi iz neverovatnog
stava da do izbora ništa u našem nefunkcionalnom sistemu (sistemu?)
ne treba menjati. Strašno! Kao da stotine hiljada nezaposlenih,
desetine hiljada onih koji rade a ne primaju plate, stotine onih
koji se hrane u narodnim kuhinjama imaju vremena da čekaju. Životi
im nepovratno prolaze u poniženju i beznađu siromaštva dok slušaju
isprazna nadmetanja političkih elita o tome čiji je rejting viši i
ko na osnovu toga ima pravo da neodgovorno odlučuje o našoj
budućnosti.
Nažalost,ti najugroženiji građani ne čekaju izbore jer na njima neće
glasati. Neće glasati jer im iskustvo govori da je Murta samo
presvučeni Kurta. To treba promeniti, treba ukazati na jednostavnu
činjenicu: Mi, građani i građanke zapošljavamo i plaćamo one koji
vrše vlast. To nam daje pravo ne da slepo prihvatamo šta nam nude
već da tražimo šta za nas treba da urade.(Miljenko
Dereta)
*autor je
direktor
Građanskih inicijativa
**
naslov FBD
|